Teritorijalni nacionalizam

Teritorijalni nacionalizam opisuje oblik nacionalizma koji se temelji na postavci da svi stanovnici jedne nacije duguju vjernost svojoj državi po rođenju ili usvajanju državljanstva.[1] Teritorijalni nacionalizam zagovara tezu da svaki individualac mora pripadati nekoj naciji, ali može izabrati kojoj će se pridružiti.[2] Traži se sveta kvaliteta u nekoj naciji i u popularnim memorijama koje evocira.[3] Teritorijalni nacionalist idealizira državljanstvo.[3] Kriterij teritorijalnog nacionalizma je uspostavljanje masovne, javne kulture koja se temelji na zajedničkim vrijednostima i tradicijama stanovništva.[2][3]

Zbog toga što se državljanstvo a ne narodnost idealizira od teritorijalnih nacionalista, Athena S. Leoussi i Anthony D. Smith 2001. iznose tezu da je Francuska revolucija bila pobuna teritorijalnih nacionalista.[3]

Teritorijalni nacionalizam se također povezan s konceptima Lebensrauma, prisilnog premještanja, etničkog čišćenja a u najekstremnijim slučajevima i s genocidom kada jedan narod zahtijeva određeni zamišljeni teritorij te se želi riješiti drugih naroda koji na njemu žive. Ove teritorijalne težnje su dio cilja etnički čiste države jedne nacije.[4] To također katkad dovodi do iredentizma, pošto neki nacionalisti pozivaju da su država i narod nepotpuni ako se cijeli jedan narod ne uključi u jednu državu, te stoga cilja uključiti pripadnike svoje nacije u susjednoj državi. To često dovodi etničkih okršaja. Thomas Ambrosio navodi: "Ako vođa države A pošalje materijalnu potporu i/ili vojne snage u državu B u nadi da će odvojiti dijasporu države A u državi B, to bi bila jasna indikacija etničkog-teritorijalnog nacionalizma".[5]

Povezano uredi

Izvori uredi