Teofil Pančić

srbijanski novinar

Teofil Pančić (rođen 6. 7. 1965. godine u Skoplju) je srpski novinar, kolumnista i kritičar koji svoje tekstove objavljuje u beogradskom nedeljniku Vreme . Svoje kritičke i analitičke tekstove objavljivao je u brojnim listovima i časopisima iz Srbije, sa eks-jugoslovenskog područja, kao i u publikacijama iz SAD, Rusije i više evropskih zemalja. Bio je urednik nedeljnika Vreme i radio kao politički komentator Radija Slobodna Evropa. Dobitnik je novinske nagrade Jug Grizelj, 1999. godine. Član je Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV). Živi i radi u Zemunu i Novom Sadu.

Teofil Pančić
Rođenje6. 7. 1965. (1965-07-06) (dob: 58)
PrebivališteZemun, Novi Sad
Zanimanjenovinar

Biografija uredi

Teofil Pančić je rođen 6. jula 1965. godine u Skoplju. Od treće do sedme godine živi u Pirotu da bi se kasnije preselio u Zagreb. Od 1999. godine radi kao politički komentator radija Slobodna Evropa.

Objavljivao je tekstove i kolumne u nizu časopisa među kojima su: Naša Borba, Republika, Globus, Dani, Sarajevske sveske, Dnevnik, Nezavisni, Vojvodina, Pobjeda, Monitor itd.

U biblioteci XX vek, objavljena je njegova prva knjiga Urbani Bušmani- Život i smrt u srpskom postkomunizmu. Ova knjiga je zapravo zbirka novinskih eseja i kolumni, čija je zajednička tema raspad starog sistema vrednosti u srpskom društvu devedesetih godina i rađanje novog političkog, kulturnog i ekonomskog poretka vrednosti u senci ratova, represije i zakasnele tranzicije.

Autor u ovim tekstovima nastoji da pokaže kako se arhaične ideje i koncepti lažne intelektualne elite pogubno odražavaju na stvarnost našeg dezorijentisanog društva.

Ista izdavačka kuća, 2004. godine objavljuje drugu Pančićevu zbirku eseja i kolumni, pod naslovom Čuvari bengalske vatre. Ova knjiga je svojevrstan nastavak Urbanih Bušmana, na šta ukazuje i njen podnaslov- Život i smrt u srpskom postkomunizmu II. Ovde se Pančić bavi periodom koji počinje padom Slobodana Miloševića, a završava se ubistvom Zorana Đinđića, prvog post-miloševićevskog premijera Srbije. Autor ovaj period naziva „vremenom postdemokratske kakofonije“.

Izdavačka kuća Beopolis, 2006. godine objavljuje delo Osobeni znaci, koje predstavlja zbirku tekstova objavljenih u zabačenim rubrikama. Zapravo, ovo je Pančićeva zbirka eseja i pripovedaka, koje je pisao dozvoljavajući da njegovo pripovedačko JA uzme učešća u priči.

Iste godine izlaze još dve Pančićeve knjige, zbirka književnih kritika Na hartijskom zadatku i zbirka kolumni Famoznih 400 kilometara. Njegova poslednja knjiga objavljena je 2006. godine, pod naslovom Karma Koma, koja sadrži tekstove objavljene tokom 2006. godine u istoimenoj autorovoj kolumni u novosadskom listu Dnevnik.

Napad uredi

Uveče 24. 7. 2010, dva lica su napala Pančića u autobusu 83, u Zemunu i pretukli ga metalnom šipkom[1]

Bibliografija uredi

  • Urbani Bušmani, XX vek, Beograd 2001.godina
  • Čuvari bengalske vatre, XX vek, Beograd 2004. godina
  • Osobeni znaci, Beopolis, Beograd 2006. godina
  • Na hartijskom zadatku, Dnevnik, Novi Sad 2006. godina
  • Famoznih 400 kilometara, V. B. Z., Zagreb 2006. godina
  • Karma Koma, XX vek, Beograd 2007. godina
  • Kroz klisurine, XX vek, Beograd 2007. godina
  • Peščani sprud, Peščanik, Beograd 2008. godina
  • Pepeo bez bašte, Dnevnik, Novi Sad 2008. godina
  • Kamen traži prozor, Rende, Beograd 2009. godina
  • Blesava pevačica, Dnevnik, Novi Sad 2010. godina
  • Vremeplov na remontu, XX vek, Beograd 2010. godina
  • Stranica fantomskih vozova, KCNS, Novi Sad 2011. godina
  • Plavušina dilema, Cenzura, Novi Sad 2011. godina
  • Kritika vatrene moći, XX vek, Beograd 2013. godina
  • Privođenje Bube Erdeljan, Čarobna knjiga, Novi Sad 2013. godina
  • Nosorozi sa šeširima, Karpos, Beograd 2013. godina
  • Aleja Viktora Bubnja, Naklada Ljevak & SNV, Zagreb 2013. godina
  • Aleja Viktora Bubnja, Čarobna knjiga, Novi Sad 2014. godina
  • Gost iz galaksije, Hena com, Zagreb 2014. godina
  • 39 dana juna, Geopoetika, Beograd 2014. godina

Reference uredi

Vanjske veze uredi