Tea Altaras
Tea Altaras (Zagreb, 11. 3. 1924 - Gießen, 28. 9. 2004), jugoslavenska i njemačka arhitektica poznata po istraživanju i objavljenim publikacijama o židovskim spomenicima i iskopinama u Hessenu.
| Tea Altaras | |
|---|---|
 Tea Altaras na nalazištu Mikve (obredno židovsko kupalište) u Rotenburg an der Fulda nakon pronalaska 2002. godine. | |
| Rođenje | 11. 3. 1924. Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 28. 9. 2004. (dob: 80) Gießen, Njemačka |
| Nacionalnost | Jugoslavenka, Nijemica |
| Etnicitet | Židovka |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija, Njemačka |
| Alma mater | Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | arhitekt, istraživač |
| Suprug/a | Jakov Altaras |
| Djeca | Adriana Altaras |
| Roditelji | Žiga i Alma Fuhrmann |
| Rodbina | Aaron Altaras (unuk) Leonard Altaras (unuk) |
Biografija uredi
Tea Fuhrmann Altaras je rođena u Zagrebu 11. 3. 1924. Odrasla je zajedno sa sestrom Jelkom u zagrebačkoj židovskoj obitelji Žige i Alme Fuhrmann.[1][2] Otac joj je bio imućni staklarski veletrgovac, odrasla je u čuvenoj "Okrugloj vili Furhmann" na Gornjem Prekrižju. Obitelj Tee Altaras je odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske istjerana iz vile, a otac joj je od uzrujavanja dobio srčani napad i umro. Arhitekt Stjepan Planić, koji je za Fuhrmanne izgradio Vilu Fuhrmann ili kako su je zvali Okrugla vila, i njegova supruga u svojoj su kući skrivali udovicu Fuhrman i njezine dvije kćeri dok su mogli. Tijekom Drugog svjetskog rata, u 17-oj godini, Tea Altaras dospijeva najprije u "Koncentracijski logor Kraljevica", pa u Koncentracijski logor Kampor gdje je bila zatočena zajedno sa svojom majkom i sestrom. Nakon kapitulacije Italije bježi s majkom i sestrom na Vis, pa s Visa u južnu Italiju, gdje prevodi radio poruke za Amerikance. Tea Altaras, njezina majka i sestra su tijekom rata bili sudionici Narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj na području Banovine.[2][3]
Po završetku rata Tea se vraća u Zagreb gdje se učlanjuje u Komunističku partiju Jugoslavije, oduševljeni je partijski aktivist, polaže srednjoškolsku maturu i studira arhitekturu na Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Godine 1953 je diplomirala, te odmah počela raditi kao arhitekt u Zagrebu. Poslijediplomski studij je završila u Parizu. Po povratku u Zagreb udaje se za splitskoga liječnika Jakova Altarasa. Godine 1960 rodila je kćer jedinicu, Adrianu. Godine 1964 suprug joj je preko noći bio prisiljen napustiti Zagreb i Jugoslaviju, suočen s političkim progonom i montiranim sudskim procesom nakon što je počeo istraživati prave uzroke smrti svog brata Silvija, a kojega su početkom 1945 ubile komunističke vlasti Jugoslavije. Altaras i njezina kćer su nešto kasnije prokrijumčareni iz Zagreba do Italije. U Italiji je s kćerkom stanovala kod svoje sestre i njezina supruga, koji ih je prokrijumčario u prtljažniku svojeg automobila. Altaras je kćerku ostavila u Italiji kod sestre, dok se ona zaputila u njemački Konstanz gdje se zaposlila. Altaras je tri godine putovala između Konstanza i Zuricha, gdje joj je tada suprug radio i živio.[2][3]
Altaras je postala njemački državljanin 1968. Kasnije se preselila sa suprugom i kćerkom u Gießen. Tamo je 1978 pomogla svojem suprugu u obnovi "Židovske općine Gießen". Tea Altaras je istraživala ruševine i ostatke bivše sinagoge u Hessenu. Godine 1989 primila je počasni doktorat "Sveučilišta Gießen" zbog njezinih doprinosa na polju judaizma u Hessenu. Godine 1995 dodijeljena joj je medalja Hedwig-Burgheim za njezine doprinose na polju istraživanja, te "Orden za posebne zasluge Savezne Republike Njemačke" koji joj je dodijelio predsjednik Njemačke Roman Herzog. Bila je poznata po svojim istraživanjima i publikacijama o sudbini u Drugom svjetskom ratu uništene židovske zajednice u Hessenu. Tijekom karijere je napisala nekolika knjiga na temu judaizma. Umrla je 28. 9. 2004 u Gießenu.[2][3]
Dijela uredi
- Stätten der Juden in Gießen, Königstein i. Ts., (1998), ISBN 3-7845-7793-8
- Synagogen in Hessen - Was geschah seit 1945?, Königstein i. Ts., (1988), ISBN 3-7845-7790-3
- Synagogen und jüdische Rituelle Tauchbäder und: Synagogen in Hessen - Was geschah seit 1945? Teil II, Königstein i. Ts., (1994), ISBN 3-7845-7792-X
- Synagogen und jüdische rituelle Tauchbäder in Hessen - Was geschah seit 1945?, Die Blauen Bücher, Königstein i. Ts., Verlag Langewiesche, (2007), ISBN 978-3-7845-7794-4
Reference uredi
- ↑ (en) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Thea Altaras. Preuzeto 11. 8. 2013
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Jaša Romano, 1980, str. 371
- ↑ 3,0 3,1 3,2 (de) Jüdische Gemeinde Gießen. Biographie Frau Dr. Thea Altaras. Preuzeto 11. 8. 2013
Literatura uredi
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
- Altaras, Adriana (2011). Titos Brille, Köln: Kiepenheuer & Witsch. ISBN 978-3-462-04297-9
