Wikipedija

Taras Ševčenko

Taras Grigorovič Ševčenko (Morinci, 9. mart 1814. – Petrograd, 10. mart 1861.) je ukrajinski pjesnik, slikar i humanista.

Taras Grigorovič Ševčenko
Тарас Григорович Шевченко
Biografske informacije
Rođenje(1814-03-09)9. 3. 1814.[1]
Rusko Carstvo Morinci
Smrt10. 3. 1861. (dob: 47)[2]
Rusko Carstvo Sankt Peterburg
EtnicitetUkrajinac
Državljanstvorusko
Opus
1840–1861
Književni pravacromantizam
Znamenita djela
Inspiracija
Od
Na
Potpis

Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Ševčenko je također pisao i na ruskom jeziku, a iza sebe je ostavio nekoliko slika remek-djela.

Bio je član Ćirilometodskog bratstva u Kijevu. Proveo je 10 godina u progonstvu. U svojim historijskim djelima je prikazao borbu ukrajinskog naroda protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja. Branio je ideju samostalnosti Ukrajine.

Život uredi

 
Djelo Tarasa Ševčenka, Kobzar, 1840.

Ševčenko je rođen 9. marta 1814. u kmetskoj porodici u ukrajinskom selu Morinci, u kijevskoj guberniji tadašnje carske Rusije. Rođen kao treće od šestero djece kmetova Grigorja Ivanoviča Ševčenka (1781–1825) i Katerine Jakimivne Ševčenko, rođene Bojko (1783–1823). Imao je stariju sestru Katerinu (1804–1848) i starijeg brata Mikitu (1811–1870) kao i dvije mlađe sestre i mlađeg brata. Porodica je bila prilično pismena, tako da je mladi Taras se upoznao s vjerom, kulturom i književnošću. Značajan utjecaj na Tarasa imao je njegov djed Ivan Ševčenko, koji je bio svjedok hajdamačkog pokreta. S jedne strane, odrastao je kao čobanin, dok s druge strane, mogao je pohađati školu te je s trinaest godina već čitao djela Grigorja Skovorode i Ivana Kotljarevskog, utemeljitelja ukrajinske književnosti i filozofije. S devet godina umire mu majka, a dvije godine kasnije i otac. S četrnaest godina postao je sluga na dvoru svoga gospodara. Još u djetinjstvu kod malog Tarasa primjećen je slikarski talent, a kako je pratio gospodara P. Engelgardta[α 1] na njegovim putovanjima u Vilnius, a kasnije i u Petrograd, u hodu je učio osnove slikarstva. Uočivši Ševčenkov umjetnički talent, Engelhardt je dopustio Ševčenku da četiri godine uči tehnike slikanja kod Vasilija Sirjajeva. Pisac je u Sankt Peterburgu upoznao i ukrajinske umjetnike poput Ivana Maksimoviča Sošenka, za kojeg se smatra da ga je uveo u krug svojih sunarodnjaka, Jevgena Pavloviča Grebinke i Vasilija Grigoroviča te ruskog slikara Alekseja Gavriloviča Venecianova. Zahvaljujući poznavanju tih ljudi, Ševčenko je imao priliku upoznati profesora Karla Brjulova, koji je, vođen svojim prijateljstvom prema potonjem, za 2500 rubalja kupio njegovo puštanje 5. maja 1838.

Prvi uspjeh uredi

Već je iste godine Ševčenko primljen na umjetničku akademiju u radionicu Karla Brjullova kod kojeg je čak i jedno vrijeme stanovao. Nakon godinu dana od upisa na akademiju, na jednom od ispita je Ševčenko bio nagrađen srebrenom medaljom za jedan svoj krajolik koji nažalost nije sačuvan. Prva zbirka pjesama Kobzar izdana mu je 1840, iako poeziju piše još iz doba djetinjstva. Kobzar čine lirske pjesme i romantične poeme. Sama riječ kobzar označava svirača narodnog ukrajinskog instrumenta kobze, a kobzari su nekad uz pratnju ovog žičanog instrumenta pjevali dume, pjesme s domoljubnim temama o slavnoj ukrajinskoj historiji iz doba Kozaka.

Već naredne 1841. izdaje epsku poemu Gajdamaki u kojem je opisan krvavi obračun Ukrajinaca protiv poljske vlastele. Također se okušao i u pisanju drama. Nakon ovih uspjeha, Ševčenko putuje u Ukrajinu gdje se susreće s teškim uvjetima života u kojemu žive njegovi sunarodnjaci.

Progon uredi

 
Slika Tarasa Ševčenka; »Kateryna«, 1847.

22. marta 1845. Vijeće umjetničke akademije donijelo je odluku da se Ševčenku dodijeli titula slobodnog umjetnika. Ponovno putuje u Ukrajinu gdje se susreće s članovima Ćirilometodskog bratstva, tajne političke organizacije koja se zalagala za široko političko reformiranje Ruske Carevine. Nakon što ih je carska vlada razotkrila, svi su članovi, uključujući i Ševčenka, bili uhapšeni i poslani u zatvor u Petrograd. Potom je poslan u vojsku i na deset godina prognan u Orenburg duboko u unutrašnjosti Rusije. Car Nikolaj I., izričući mu kaznu napisao je: "Držati pod strogim nadzorom, sa zabranom pisanja i slikanja!".

Kao vojnik orenburškog korpusa najprije boravi u Orškoj tvrđavi ali je zatim, kao slikar, uvršten u ekspediciju koja je istraživala Aralsko more, pa se tako ponovo mogao baviti književnošću i umjetnošću. Tek mu je 1857. dodijeljen oprost uz napomenu da se ne smije vratiti ni u Petrograd, ni u Ukrajinu. Preseljen je u Nižnji Novgorod, a dvije godine kasnije, u maju 1859. biće mu dopušten povratak u domovinu Ukrajinu. Tu se namjeravao za stalno vratiti, pa je čak i nakanio kupiti zemlju nedaleko od ukrajinskog sela Pekariv, ali je već u julu iste godine optužen za bogohuljenje te biva ponovno uhapšen. Pušten je pod uslovom da se doseli u Petrograd i nikad više ne vrati u Ukrajinu.

Ševčenkova smrt uredi

Nakon smrti cara Nikole I. (1857), utjecajni prijatelji, uključujući potpredsjednika Akademije umjetnosti Fjodora Tolstoja,[α 2] osigurali su Ševčenkovo ​​pomilovanje i vraćanje titule umjetnika. Dana 2. maja 1857. pušten je iz progonstva u Novopetrovsku, isprva sa dopuštenjem za povratak u Sankt Peterburg, a zatim mu je naređeno da se naseli u Nižnjem Novgorodu. Tako je putovao preko Kaspijskog jezera do Astrahana i dalje preko Volge do Nižnjeg Novgoroda, gdje je stigao 20. septembra 1857. i posvetio se slikarstvu i poeziji i upoznao književnika Pavela Melnikova.[α 3]

Svoje posljednje godine Taras Ševčenko je proveo pišući poeziju, slikajući i dorađujući stara djela, ali nakon toliko godina provedenih u progonstvu, njegova bolest je toliko uznapredovala da mu više nije bilo spasa. Umire u Petrogradu 10. marta 1861. Isprva je pokopan na jednom petrogradskom groblju. No, kako bi ispunili Ševčenkovu želju koju je izrazio u svojoj pjesmi "Oporuka" (Заповіт) da bude pokopan u Ukrajini, nekolicina njegovih prijatelja dogovorila je premještaj njegovih posmrtnih ostataka, prvo vozom iz Petrograda u Moskvu, a potom konjskom zapregom u voljenu mu Ukrajinu. Ševčenko je pokopan 8. maja na Redovničkoj Gori (Чернеча гора) uz obale Dnjepra nedaleko od ukrajinskog gradića Kanjiva. Iznad njegovog groba podignut je visok brežuljak koji je danas spomenik. Njegovom pogrebu u Sankt Peterburgu nazočili su velikani ruske književnosti poput Dostojevskog, Turgenjeva, Saltikov-Ščedrina i Leskova.

Praćen velikom nesrećom u ljubavi i životu, pjesnik je umro samo sedam dana prije ukidanja kmetstva. Njegovo životno djelo je izuzetno cijenjeno u Ukrajini, a njegov uticaj na ukrajinski jezik i književnost je neprocjenjiv.

Baština uredi

Uz sve svoje zasluge za ukrajinsko slikarstvo i obilje nadahnutih ilustracija i pejzaža koji su nastali za vrijeme boravka na obalama Aralskog mora, Taras Grigorovič Ševčenko je prvenstveno ukrajinski nacionalni pjesnik i preporoditelj ukrajinske književnosti. U njegovom pjesničkom djelu je oblikovana ukrajinska prošlost i težak život ukrajinskog seljaštva, osuđivano izrabljivanje kmetova i osvajačka politika ruskog cara Nikole I. Genetski mu je poezija vezana za tekovine ruskog i poljskog romantizma (Puškina i Miczkiewicza), ali je u njenu osnovu utkana prvenstveno poetika ukrajinskih usmenih lirskih i epskih pjesama – duma. Ševčenko nije bio nimalo nacionalno ograničen, prijatelj je mnogih poljskih zatočenika i ruskih intelektualaca. Piše i na ruskom jeziku. Prvu zbirku prijevoda Ševčenkovih "Pjesničkih pripovijesti" objavio je kod nas August Harambašić 1888.

I danas se širom Ukrajine nalaze mnogi spomenici Tarasu Ševčenku. Najpoznatiji su onaj u Kanjivu na mjestu gdje je pokopan te spomenik u središtu Kijeva preko puta Kijevskog državnog univerziteta koje nosi njegovo ime. Ostali spomenici su mu podizani, a i još uvijek ih grade u drugim državama, posebno u post-sovjetskim republikama, ali i u Kanadi i SAD-u gdje se nalazi najveće ukrajinsko iseljeništvo.

Grad Aktau na obalama Kaspijskog jezera u Kazahstanu nosio je ime Ševčenko od 1964. pa sve do nezavisnosti Kazahstana 1992.

Manifestacije uredi

U autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji se održava manifestacija koja nosi ime njemu u čast, Dani Tarasa Ševčenka. Među ukrajinskim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svake godine obilježava se dan ukrajinskog velikana Tarasa Ševčenka.

Djelo uredi

Ševčenkove teme uglavnom su se temeljile na ukrajinskoj historiji, kmetstvu i sudbini običnih ljudi. Većinu svojih djela napisao je na ukrajinskom jeziku, dok je neke pjesme, dramu Nazar Stodolja (Назар Стодоля, 1843.) i prozu pisao na ruskom. Ševčenkova lirika, koju karakterizira čežnja, temelji se na ukrajinskim narodnim pjesmama, koje su raznolike po melodijama i ugođajima, što objašnjava muzikalnost njegovih djela. To objašnjava zašto je više od 120 skladatelja, uključujući Petra Čajkovskog, Nikolaja Rimskog-Korsakova i Sergeja Rahmanjinova, glazbeno interpretiralo gotovo 1500 njegovih djela. Samo je Mikola Lisenko uglazbio 90 svojih djela.

Vjeruje se da je poezija Mikole Markeviča, kojeg je Ševčenko osobno poznavao u Sankt Peterburgu, imala značajan utjecaj, posebno na njegova rana djela kao što su Perebendja (Перебендя) i Do Osnovjanenka (До Основ'яненка).

Najznačajnija književna djela uredi

  • Kateryna (1838)
  • Kobzar
  • Gajdamaki (1841)
  • Hladna jaruga
  • Hamalija
  • Kavkaz (1845)
  • San, ciklus u kazamatu

Povezano uredi

Bilješke uredi

  1. ↑ Pavel Vasiljevič Engelhardt (1798-1849), ruski zemljoposjednik i oficir iz njemačko-baltičke plemićke porodice Engelhardt, nećak ruskog državnika Grigorija Potemkina.
  2. ↑ Grof Fjodor Petrovič Tolstoj (1783-1873), ruski slikar, crtač i kipar.
  3. ↑ Pavel Ivanovič Melnikov (1818-1883), ruski pisac.

Izvori uredi

  1. ↑ Prema J. K. 25. februara 1814.
  2. ↑ Prema J. K. 26. februara 1861.

Literatura uredi

  • „Shevchenko, Taras”. Encyclopedia of Ukraine. Pristupljeno 31. 3. 2024. 
  • Shevchenko, T. Documents and materials. Kiev: Derzhpolitvydav URSR, 1963.
  • Shevchenko, T. Complete collection of works in ten volumes. Kiev: Academy of Sciences of the Ukrainian SSR, 1951-1964.
  • Victor Pogadaev. Taras Shevchenko: Jubli ke-200. - in: Pentas, Jil. 9, Bil. 1 - Mac 2014. Kuala Lumpur: Istana Budaya, 45-49 (in Malay)
  • Відповідь на молитву / Answer to prayer, short film by Maxim Neafit Bujnicki, 2009

Vanjske veze uredi

Spomenici
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Taras_Ševčenko&oldid=41858147