Tampa Bay Buccaneers

(Preusmjereno sa stranice Tampa Bej bakanirsi)

Tampa Bay Buccaneers su profesionalna momčad američkog nogometa iz Tampe u Floridi. Trenutno se natječu u južnoj diviziji NFC konferencije NFL lige. U ligu su ušli 1976. godine, a najveći uspjeh im je osvojeni Super Bowl 2002. godine. Buccaneersi svoje domaće utakmice igraju na Raymond James Stadiumu.

Tampa Bay Buccaneers
Država Florida
Grad Tampa
Stadion Raymond James Stadium (65.890 mjesta)
Službena stranica http://www.buccaneers.com/
Uprava
Vlasnik Malcolm Glazer
Predsjednik Malcolm Glazer
Generalni menadžer Jason Licht
Treneri
Glavni trener Dirk Koetter
Koordinator napada Jeff Tedford
Koordinator obrane Leslie Frazier
Koordinator specijalnih timova Kevin O'Dea
Uspjesi
Osvojenih prvenstava Super Bowl: 2002., 2020.
Konferencijski naslovi NFC: 2
Divizijski naslovi NFC Central: 3
NFC Jug: 3
Sezona u doigravanju NFL: 10

Povijest kluba uredi

Od 1976. do 1994. uredi

Buccaneersi su osnovani sredinom 1970-ih nakon odluke NFL lige o proširenju s 26 na 28 ekipa. Za prvog trenera bio je postavljen John McKay, a natjecanje u NFL-u počeli su 1976. u zapadnoj diviziji AFC konferencije. Svoju prvu sezonu završavaju neslavno, bez ijedne pobjede u 14 utakmica. Sljedeće sezone prelaze u centralnu diviziju NFC konferencije, ali bez većih rezultatskih pomaka. Ipak, prve uspjehe nije trebalo dugo čekati. Predvođeni quarterbackom Dougom Williamsom, tight endom Jimmieom Gilesom i defensive endom Lee Royem Selmonom (proglašenim najboljim obrambenim igračem lige te sezone), 1979. osvajaju diviziju po prvi put. Tako ulaze u doigravanje i pobjeđuju Philadelphia Eaglese 24:17 u wild-card rundi, međutim, u divizijskoj rundi gube od Los Angeles Ramsa 9:0. U još dva doigravanja ulaze 1981. i 1982. ali svaki put ih izbacuju Dallas Cowboysi u prvoj utakmici. Sezonu kasnije, Buccaneersi počinju niz od 12 sezona sa deset ili više poraza, što je rekord lige.

Od 1995. do 2001. uredi

 
Raymond James Stadium

Promjene nabolje stižu sredinom devedesetih. Malcolm Glazer kupuje klub[1] (koji je bio pred bankrotom), a za trenera postavlja dotadašnjeg koordinatora obrane Minnesota Vikingsa Tonya Dungya. Napredak u rezultatima dolazi 1997. kada Buccaneersi s deset pobjeda u sezoni ulaze u doigravanje po prvi put od 1982. Na krilima odlične obrane predvođene linebackerima Hardyem Nickersonom i Derrickom Brooksom, safetyem Johnom Lynchom i defensive tackleom Warrenom Sappom, u doigravanju pobjeđuju Detroit Lionse, ali u idućoj utakmici ih pobjeđuju Green Bay Packersi Bretta Favrea. Nakon ove sezone očekivanja u klubu rastu, ali ih Buccaneersi ispunjuju tek za dvije godine, u sezoni 1999. Tada osvajaju diviziju sa 11 pobjeda, a Sapp je proglašen za najboljeg obrambenog igrača lige te sezone.[2] Pobjedom u doigravanju nad Washington Redskinsima dolaze do konferencijskog finala gdje su im protivnici St. Louis Ramsi s jednim od najboljih napada u povijesti, koji predvodi quarterback Kurt Warner. Ramsi ih u kontroverznoj utakmici pobjeđuju 11:6[3] i u idućoj utakmici osvajaju Super Bowl. U iduće dvije sezone Buccaneersi čine mali korak nazad, te oba puta gube od Philadelphia Eaglesa u prvoj utakmici doigravanja.

Pobjeda u Super Bowlu 2002. uredi

 
Jon Gruden

Nakon drugog poraza u doigravanju od Eaglesa 2001., trener Dungy je otpušten, a novi trener postaje dotadašnji trener Oakland Raidersa Jon Gruden.[4] Gruden mijenja neke stvari u napadačkoj igri Buccaneersa, te uz otprije odličnu obranu osvaja diviziju sa 12 pobjeda u sezoni. Momčad predvode quarterback Brad Johnson, wide receiver Keyshawn Johnson, cornerback Ronde Barber i Warren Sapp, možda najveća njihova zvijezda. U divizijskoj rundi doigravanja pobjeđuju San Francisco 49erse 31:6, a tjedan kasnije uzvraćaju Eaglesima za poraze u doigravanju protekle dvije sezone pobjedom 27:10. Buccaneersi tako dolaze do Super Bowla po prvi put u svojoj povijesti. Tu su im protivnici Oakland Raidersi, klub koji je do prošle sezone trenirao Jon Gruden. U utakmici igranoj u San Diegu, Gruden se osvećuje Raidersima i Buccaneersi pobjeđuju 48:21 te osvajaju svoj prvi naslov prvaka.[5]

Od 2003. do danas uredi

Međutim, Buccaneersi ne ostaju dugo na vrhu i iduće dvije sezone (sa 7 pobjeda 2003. i 5 pobjeda 2004.) ne uspijevaju doći do doigravanja, što im polazi za rukom još samo dvaput do 2013. (2005. i 2007.). Od 2008. do 2013. Buccaneersi su dvaput treći u diviziji i četiri puta posljednji četvrti. Početkom 2014. za trenera momčadi je postavljen Lovie Smith,[6] trener linebackera u momčadi Buccaneersa od 1996. do 2001.

Učinak po sezonama od 2002. uredi

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. NFC Jug 12 4 0 1. osvojili Super Bowl XXXVII (pobijedili Oakland Raiderse 48:21)
2003. NFC Jug 7 9 0 3. nisu se plasirali
2004. NFC Jug 5 11 0 4. nisu se plasirali
2005. NFC Jug 11 5 0 1. došli do wild-card runde (poraženi od Washington Redskinsa 17:10)
2006. NFC Jug 4 12 0 4. nisu se plasirali
2007. NFC Jug 9 7 0 1. došli do wild-card runde (poraženi od New York Giantsa 24:14)
2008. NFC Jug 9 7 0 3. nisu se plasirali
2009. NFC Jug 3 13 0 4. nisu se plasirali
2010. NFC Jug 10 6 0 3. nisu se plasirali
2011. NFC Jug 4 12 0 4. nisu se plasirali
2012. NFC Jug 7 9 0 4. nisu se plasirali
2013. NFC Jug 4 12 0 4. nisu se plasirali

Izvori uredi

  1. „Raymond James Stadium History”. raymondjamesstadium.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-10. Pristupljeno 29. siječnja 2014. 
  2. „St. Louis overcomes late deficit to down Bucs 11-6”. sportsillustrated.cnn.com. 6. veljače 2000.. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-03. Pristupljeno 29. siječnja 2014. 
  3. „Controvesial replay call doesn't upset Bucs too much”. sportsillustrated.cnn.com. 23. siječnja 2000.. Pristupljeno 29. siječnja 2014. 
  4. „Tampa Bay lures head coach Gruden away from Oakland”. sportsillustrated.cnn.com. 18. veljače 2002.. Arhivirano iz originala na datum 2010-02-03. Pristupljeno 29. siječnja 2014. 
  5. „Super Bowl XXXVII”. nfl.com. Pristupljeno 29. siječnja 2014. 
  6. „Buccaneers hiring Lovie Smith as next head coach”. cbssports.com. 1. siječnja 2014.. Pristupljeno 29. siječnja 2014.