Tamne magline su difuzione magline koje se sastoje od međuzvezdane prašine (submikronske čestice) različitog molekulstkog sastava, a primećuju se jer zaklanjaju vidljivu svetlost zvezda ili drugih sjajnih objekata koji se nalaze iza njih. Nazivaju se i apsorpcione magline a stepen apsorpcije zavisi od talasne dužine elektromagnetnog zračenja — jača je apsorpcija kraćih talasnih dužina (a propuštaju infracrveno zračenje i radio-talase). Osim što blokiraju svetlost drugih objekata, tamne magline imaju jako malo svog zračenja jer su među najhladnijim objektima u svemiru, sa temperaturom od svega 10K. Zbog tako niske temperature, kao i zato što se sastoje dominantno od molekularnog vodonika, 99% mase tamnog oblaka nije dostupno direktnim posmatranjima.[1]

Tamne magline se „vide“ zahvaljujući tome što zaklanjaju svetlost drugih objekata. Tako je moguće videti tamne magline koje zaklanjaju svetlost Mlečnog puta, ali i drugih galaksija koje se vide „s boka“ (galaksija Andromeda, NGC 891). Jedna od najpoznatijih tamnih maglina je maglina Konjska glava, koja zaklanja deo emisione magline IC 434.[2]

To što mi neki oblak međuzvezdane prašine vidimo kao tamnu maglinu, ne znači da suprotan kraj oblaka neće biti osvetljen zvezdama, pa će se videti kao emisiona maglina (ako ga osvetljavaju vrele zvezde sposobne da ga jonizuju) ili kao refleksiona maglina (ako ga osvetljavaju zvezde koje ne mogu da ga jonizuju već oblak samo odbija njihovu svetlost).[3]

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. „Secrets of a Dark Cloud” ((en)). European Southern Observatory. 2. jul 1999.. Pristupljeno 27. jun 2012. 
  2. „Emissoin Nebulae” ((en)). Australian Astronomical Observatory. 2. januar 2003.. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-13. Pristupljeno 25. jun 2012. 
  3. Patrick Moore (2000) ((en)). The Data Book of Astronomy. Bristol: IOP Publishing Ltd. str. 308 str. ISBN 0-7503-0620-3. 

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi