Tajni savjet Ujedinjenog Kraljevstva
Državni savjet Ujedinjenog Kraljevstva (engl. Privy Council of the United Kingdom, Her Majesty's Most Honourable Privy Council)[1] formalno je najviša izvršna vlast u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Djelokrug uredi
Državni savjet vrši samo ceremonijalnu funkciju dok stvarnu vlast vrše njegovi komiteti. Dva najvažnija komiteta Državnog savjeta su Kabinet i Sudski komitet. Kabinet je faktički nosilac izvršne vlasti, a Sudski komitet je najviši sud pored Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva.
Državni savjet ostvaruje najvišu izvršnu vlast na sjednicama na kojima donosi uredbe (engl. Orders in Council). Međutim, najvišu sudsku vlast ostvaruje sudovanjem Sudskog komiteta. Žalbe se u stvari podnose Državnom savjetu (engl. appeals to Her Majesty in Council), a zatim o njima odlučuje Sudski komitet u svojstvu davanja savjeta monarhu. Presude formalno potvrđuje monarh na sjednicama Državnog savjeta.
Uprkos svemu, premijer Ujedinjenog Kraljevstva je faktički šef vlade iako je samo član Državnog savjeta. Zvanično je samo kraljevski ministar pod nazivom prvi lord Trezora, ali stvarnu vlast ima kao vođa najjače političke partije u Domu komuna tj. kao političar koji uživa povjerenje parlamentarne većine. Postupak donošenja uredbi u Državnom savjetu je čista formalnost. Uredbe se zapravo izrađuju uz saglasnost kabinetskih ministara, a zatim ih oni u svojstvu državnih savjetnika predlažu Državnom savjetu tj. monarhu na odobrenje.
Sastav uredi
Članovi Državnog savjeta se formalno nazivaju The Lords of Her Majesty's Most Honourable Privy Council, a skraćeno Privy Councillors.[2] Državni savjetnici imaju titule The Right Honourable. Broj članova Državnog savjeta nije zakonski ograničen. Uglavnom su to poslanici Doma komuna i Doma lordova, dostojanstvenici Crkve Engleske i visoke sudije. Članstvo je doživotno. Imenovanja vrši monarh na vladin predlog. Predsjedavajući Državnog savjeta je lord predsjednik Savjeta koji je četvrti po redu državni velikodostojnik i član Kabineta. Sekretar Državnog savjeta je građanski službenik pod nazivom Clerk of the Privy Council koji stoji na čelu Kancelarije Državnog savjeta (engl. Privy Council Office).
Sjednice Državnog savjeta nisu plenarne već im najčešće prisustvuje samo monarh, lord predsjednik Savjeta i tri državna savjetnika. Ovakvo odlučivanje je poznato kao Queen-in-Council. Državni savjetnici su i vladajući i opozicioni političari, ali u donošenju uredbi (engl. Orders in Council) učestvuju samo predstavnici parlamentarne većine. Redovne sjednice se održavaju jednom mjesečno u monarhovoj rezidenciji. Ukoliko je monarh odsutan ili spriječen mogu ga zastupati Counsellors of State. Običaj je da monarh stoji na sjednicama Državnog savjeta kako bi se brzo završile jer tada nijedan državni savjetnik ne može da sjedi. Lord predsjednik Savjeta čita koje uredbe treba donijeti, a monarh samo govori „odobreno“ (engl. Approved). Pune sjednice Državnog savjeta se održavaju samo kada monarh objavljuje zaruke ili kada se uprazni presto, smrću ili abdikacijom.
Državni savjetnici su: nadbiskup kenterberijski, nadbiskup jorški, biskup londonski, suverenov privatni sekretar, lord komornik, govornik Doma komuna, lord govornik, sudije Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva (ranije pravni lordovi), sudije Apelacionog suda Engleske i Velsa, više sudije Unutrašnjeg doma Court of Session i lord glavni sudija Sjeverne Irske. Ipak, većina državnih savjetnika su političari: premijer, ministri u Kabinetu, vođa opozicije, vođe većih stranaka u Domu komuna, prvi ministri Škotske, Velsa i Sjeverne Irske, važniji ministri izvan Kabineta i uvaženi parlamentarci. Imenovanje vođe opozicije za državnog savjetnika omogućava vladi da sa njim dijeli povjerljive informacije po uslovima Državnog savjeta (engl. on Privy Council terms).[3][4][5][6]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ Doslovni prevod je Tajni savjet.
- ↑ Doslovni prevod je tajni savjetnici.
- ↑ Privy Council members, Pristupljeno 12. 4. 2016.
- ↑ Privy Council: Orders, Pristupljeno 12. 4. 2016.
- ↑ Privy Council; 1911 Encyclopædia Britannica, Volume 22
- ↑ Taйnый sovet; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, t. XXXIIa (1901), s. 500—503
