Sympathy for the Devil

Sympathy for the Devil (sh. Suosjećanje s vragom) je rock pjesma koju su napisali engleski muzičari Mick Jagger i Keith Richards, i koju je premijerno izveo njihov bend Rolling Stones, odnosno objavio na albumu Beggars Banquet 1968. godine.

U tekstu, koji je prema Jaggerovim riječima, bio inspiriran Bulgakovljevim romanom Majstor i Margarita, Jagger se slušateljima obraća kao Satana i opisuje kako je bio zaslužan za brojna zlodjela i tragedije kroz historiju - od pogubljenja Isusa Krista, preko vjerskih ratova u Evropi, Ruske revolucije i ubistva ruske carske porodice, Drugog svjetskog rata do atentata na Johna Kennedyja. Pjesma je snimana u jeku izuzetno burnih događaja u tadašnjem svijetu, prije svega demonstracija, kao i radikalnog odbacivanja tradicionalnih vrijednosti od strane tadašnje omladine, kojima su upravo Stonesi sa svojim antiestablišmentskim životnim stilom bili uzor. Pjesma je stekla izuzetnu popularnost, ali su zbog njenog teksta Stonesi u konzervativnim i fundamentalističkim krugovima stekli reputaciju satanista. Samo je snimanje pjesme zabilježio francuski sineast Jean-Luc Godard u svojem dokumentarnom filmu One + One.

Sympathy for the Devil je obrađivana u nizu cover verzija, od kojih je najpoznatija ona u izvođenju grupe Guns'N'Roses iz 1994. godine, kao i slovenske grupe Laibach.


Izvori uredi

Vanjske veze uredi