Svetska baština u Crnoj Gori

Svjetska baština u Crnoj Gori je skupina od 3 (tri) kulturna i 1 (jednog) prirodnog dobra. Crna Gora je članica UNESCO-a od 1. marta 2007.[1]

UNESCO (eng.: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization; Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu) je organizacija u sastavu Ujedinjenih nacija, osnovana 16. novembra 1945. godine. Trenutno se na spisku Svjetske baštine nalazi 1.154 dobara, uključujući kulturnu i prirodnu baštinu, koji se nalaze u 165 država članica UNESCO-a.[2][3]

Foto Naziv
područja
Kriterij Godina Površina
(ha)
Opština UNESCO obrazloženje
Prirodna baština (1)
Nacionalni park Durmitor vii, viii, x 1980, 2005[4] 32.100 Žabljak Ovaj nacionalni park, koji oduzima dah, formiran je od glečera i njime prolaze reke i podzemni potoci. Duž kanjona reke Tare, koja ima najdublje klisure u Evropi, guste borove šume ispresecane su bistrim jezerima i nude širok spektar endemske flore. Durmitor je zadivljujući krečnjački masiv koji se nalazi na severu Crne Gore i pripada Dinarskim Alpima ili Dinaridima. To je i naziv najvećeg zaštićenog područja u Crnoj Gori, Nacionalnog parka Durmitor, koji čini srce pejzaža oblikovanog glečerima, čiji su brojne reke i podzemni tokovi ugrađeni u mnogo veći Rezervat biosfere sliva rijeke Tare.
Kulturna baština (3)
Prirodno i kulturno-historijsko
područje Kotora
i, ii, iii, iv 2012.[5] 14.360 Kotor, Risan Prirodna i kulturno-istorijska regija Kotor nalazi se u Bokokotorskom zalivu, na jadranskoj obali Crne Gore. Područje obuhvata najočuvaniji dio zaliva koji pokriva njegov unutrašnji jugoistočni dio. Obuhvata 14.600 ha sa pejzažom koji se sastoji od dva međusobno povezana zaliva pod zajedničkim imenom Kotorsko-risanski zaliv, okružen planinama koje se brzo uzdižu na skoro 1.500 metara. Područje je povezano sa ostatkom Bokokotorskog zaliva kroz uski kanal Verige koji čini glavnu vizuelnu centralnu osu područja.
Stećci srednjovjekovni
nadgrobni spomenici
iii, vi 2016.[6] Bajina Bašta, Prijepolje Serijsko vlasništvo 28 sastavnih lokaliteta obuhvata izbor od 4.000 srednjovjekovnih stećaka na teritoriji četiri države: Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Crne Gore i Republike Srbije. Ovi monolitni kameni nadgrobni spomenici (stećci) nastali su u periodu od druge polovine 12. do 16. vijeka, iako su se najintenzivnije izrađivali tokom 14. i 15. stoljeća.
Venecijanska utvrđenja
od XVI do XVII vijeka
iii, iv 2016.[7] Kotor

Reference uredi

  1. „Montenegro”. UNESCO.org. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  2. „World Heritage List”. UNESCO.org. Pristupljeno 22. 3. 2017. 
  3. „States Parties Ratification Status”. UNESCO.org. Pristupljeno 22. 3. 2017. 
  4. „Nacionalni park Durmitor”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  5. „Prirodno i kulturno-historijsko područje Kotora”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  6. „Stećci srednjovjekovni nadgrobni spomenicia”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  7. „UNESCO: Mletačka vojna arhitektura između 16. i 17. stoljeća”. UNESCO: svjetska baština - pristupljeno 19. 11. 2021.