Svetosavlje je pravoslavno hrišćanstvo srpskog stila i iskustva utemeljeno na liku i djelu Svetog Save. Svetosavlje kao noviji koncept predstavlja ideologiju vodećih crkvenih teologa tek od 20. veka.[1]

Sveti Sava, osnivač srpske crkve.

Svetosavlje kao usmjerenje u srpskoj teološkoj misli se razvilo od 1930-ih godina na osnovu lika i dela Svetog Save. Iako je pravoslavlje među Srbima bilo prisutno i prije Svetog Save, njegovi poštovaoci smatraju da je tek zahvaljujući njegovoj revnosti pravoslavlje proželo srpsko narodno biće i osposobilo ga za njegovanje autentične hrišćanske kulture. U kontekstu istorijskog perioda Nemanjića, neki definišu svetosavlje kao "državnom silom nametnuto pravoslavlje".[2]

U današnje vrijeme, prisutna je politizacija svetosavlja kroz pokušaje povezivanja sa desnom političkom ideologiju koja se naziva svetosavski nacionalizam.

Razvoj uredi

 
Nikolaj Velimirović

Svetosavlje kao teološko usmjerenje nastalo je tridesetih godina 20. vijeka u Kraljevini Jugoslaviji. Nazvano je po osnivaču srpske crkve Svetom Savi, čime je naglašavan etnički srpski karakter, nasuprot univerzalnom karakteru pravoslavne crkve.[3] Termin „svetosavlje“ potekao je od mlađih profesora i studenata beogradskog Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, a kasnije je ušao u opštu upotrebu. Mirko Đorđević smatra da je termin „svetosavlje“ skovao Rus koji se zvao Fjodor Titov, u Beogradu uoči drugog svetskog rata.[4] Vladimir Veljković navodi da je tvorac kovanice svetosavlje pravoslavni sveštenik i ljotićevac, Dimitrije Najdanović.[5]

Nikolaj Velimirović je uveo političko-religijski koncept svetosavlja u pravoslavnu teologiju.[6] Izučavanjem svetosavlja, odnosno tumačenjem života i djelatnosti Svetog Save, književnom analizom i interpretacijom njegovih spisa, u novije vrijeme se bavi čitav niz bogoslovskih tekstova. Na polju svetosavske književnosti najviše su se istakli episkop Nikolaj Velimirović i arhimandrit Justin Popović, a u novije vrijeme i teolozi Dimitrije Bogdanović, umirovljeni episkop Atanasije Jevtić i dr.

Odlike uredi

 
Justin Popović

Otac Justin Popović, u svojoj knjiži „Svetosavlje kao filosofija života“ tvrdi da u svetosavskoj filozofiji svijeta vladaju dva osnovna načela: svijet je bogojavljenje i čovjek je bogosluženje. Prema njemu, sav život Svetog Save je bio izgrađen na ta dva načela: njegov život je bio neprekidno služenje Bogu, jer je on ovaj svijet smatrao za veličanstveni hram Božiji u kome se vrši neprekidno bogojavljenje. Za Svetog Savu se kaže da je on svojim jevanđelskim djelima postao, i navijek ostao, najmudriji i najveći srpski filozof, koji je srpskoj duši najpotpunije i najsavršenije otkrio vječni božanski smisao i svijeta i čoveka.

Ideologizacija uredi

Glavni članak: Svetosavski nacionalizam

U današnje vrijeme, prisutno je svođenje svetosavlja na nacionalno-političku ideologiju. Danas je ideologizacija svetosavlja najčešća i svetosavlje se od strane određenih ljudi posmatra kao oblik srpskog nacionalizma i kao oruđe pojedinih desničarskih organizacija radi ostvarenja njihovih ciljeva.

Danas, određeni broj ljudi gleda na svetosavlje kao desnu političku ideologiju, spoj srpskog nacionalizma i klerikalizma, odnosno svetosavski nacionalizam. Pojedine organizacije sebe često određuju kao svetosavske, kao npr. Otačastveni pokret Obraz, Sveti Justin, Dveri srpske itd. Prema pisanju Jovana Bajforda, često se svetosavskim nacionalistima pripisuje i antisemitizam.[7] Nikolaj Velimirović u knjizi „Kroz tamnički prozor“, napisanoj tokom zarobljeništva u koncentracionom logoru Dahau, za rat optužio sve nehrišćanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i vjerske tolerancije. U osnovi ovih pojava Velimirović vidi jevrejsko djelovanje.[8][9]

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Episkop bački dr Irinej: „Svetosavska beseda“
  • Dr Justin Popović: „Svetosavlje kao filosofija života“

Izvori uredi

Vanjske veze uredi