Sveti Ninijan
Sveru Ninian (Saint Ninian, tradicionalno 4-5. vijek, odnosno 360-432) je kršćanski svetac koji se prvi put spominje u 8. vijeku kao rani misionar među Piktima u današnjoj Škotskoj. Zbog toga je poznat i kao Apostol Južnih Pikta, te su mu posvećeni brojna svetišta u dijelovima Škotske koji se vezuju uz piktsku prošlost, kroz Škotske nizine i u dijelovima Engleske sa northubrimjskom prošlošču. U škotskoj Ninian je poznat kao Ringan, a kao Trynnian u Sjevernoj Engleskoj.
{{{ime}}} | |
---|---|
Sveti Ninijan propovijeda Piktima (u Book of the Hours of the Virgin and Saint Ninian)[1] | |
Aposol Južnih Pikta | |
Rođen/a | nepoznato (tradicionalno 360) |
Umro/la | nepoznato (tradicionalno 439) |
Štuje se u | Anglikanska zajednica Pravoslavna crkva Rimokatolička crkva |
Glavno svetište | Whithorn Priory |
Kalendar svetaca | 16. septembar |
Ninijanovo glavno svetište je Whithorn u Gallowayu, gdje se povezuje sa crkvom Candida Casa (latinski 'Bijela kuća'). Ništa se ne zna o njegovom nauku, a nema ni pouzdanih informacija o njegovom životu.
Ne postoji čvrsta veza između Ninijana i jedne osobe koja se pojavljuje u autentičnim historijskim zapisima, iako je u posljednje vrijeme jedan od kandidata postao Finnian of Moville.
Izvori
uredi- ↑ „Saint Ninian preaching to the Picts”, Book of the Hours of the Virgin and Saint Ninian, Edinburgh: The University of Edinburgh School of History, Classics and Archaeology, arhivirano iz originala na datum 2011-07-18, pristupljeno 6. VI 2006
Literatura
uredi- Bede (731), Giles, J. A., ur., The Miscellaneous Works of Venerable Bede, II, London: Whittaker and Co., 1863
- Dowden, John (1894), „The Life of St. Ninian”, The Celtic Church in Scotland, London: Society for Promoting Christian Knowledge, pp. 23–32
- Forbes, Alexander Penrose (1874), The Historians of Scotland: The Lives of S. Ninian and S. Kentigern, V, Edinburgh: Edmonston and Douglas
- Hardy, Thomas Duffus (1862), Descriptive Catalogue of Materials Relating to the History of Great Britain and Ireland, I, London: Longman, green, Longman, and Roberts — many references to, and comments upon, sources of information
- Healy, John (1890), Insula Sanctorum Et Doctorum (Ireland's Ancient Schools and Scholars) (5th izd.), Dublin: Sealy, Bryers & Walker (izdano 1908)
- Lanigan, John (1822), An Ecclesiastical History of Ireland, I, Dublin
- Mackinlay, James Murray (1904), Influence of the Pre-Reformation Church on Scottish Place-Names, Edinburgh: William Blackwood and Sons
- Moore, Arthur William (1890), The Surnames and Place-names of the Isle of Man, London: Elliot Stock
- Newman, John Henry; Hutton, Arthur Wollaston (1845), Lives of the English Saints: St. Aelred, Abbot of Rievaux, London: James Toovey
- Scott, Archibald Black (July, 1905), Nynia in Northern Pictland, , The Scottish Historical Review (Glasgow: James Maclehose and Sons) II (8): 378 – 388, 1905
- Skene, William Forbes (1887), Celtic Scotland: A History of Ancient Alban, II (2nd izd.), Edinburgh: David Douglas
- Ussher, James (1639), „Britannicarum Ecclesiarum Antiquitates”, The Whole Works of the Most Reverend James Ussher, D. D., VI, Dublin