Svetište Voda svetog Jakova u Deževicama (Kreševo)

Svetište Voda svetog Jakova u Kreševu je prirodno područje u selu Deževicama, opština Kreševo, Bosna i Hercegovina. Svetište čini pećina u kojoj se nalazi vrelo, a voda ne otiče iz nje. Voda iz vrela smatra se čudotvornom, a prema vjerovanju hodočasnika, liječi mnoga kožna oboljenja. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 13. januara 2021. godine, donijela je odluku da se svetište proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući).

Svetište Voda svetog Jakova u Kreševu

Lokacija uredi

Mjesto Deževice nalazi se na 912 metara nadmorske visine, između planina Bitovnje i Vranice. Ima dugu tradiciju rudarstva o čemu svjedoče napuštena rudarska okna. Planinski krajolik odlikuju šume visokih stabala, brojni planinski izvori i potoci. Svetište svetog Jakova Markijskog, udaljeno je oko pola kilometra od središta sela Deževice, u dolini potoka Nevre i nalazi se u pećini.

Historija uredi

U pisanim izvorima Deževice se prvi put spominju 1403. godine kada se tu nalazila crkva svete Jelene, franjevački samostan ili rezidencija. Poznato je po svetištu, izvoru vode koji se nalazi u pećini duljine 10-15 m, širine do 2 m i visine do 2,5 m. Svetište je dobilo ime po fra Jakovu Markijskom, rodom iz Napulja, Italija, italijanskom franjevcu, propovjedniku, piscu i vikaru Bosanske vikarije od 1435. do 1438. godine. U Bosnu je poslan 1432. godine da provede vjersku obnovu i iskorijeni krivovjerje.[2]

Zbog svoje ustrajnosti u provođenju obnove fra Jakov Markijski dva je puta morao napustiti Bosnu, a došao je u sukob s kraljem, vlastelom i fratrima. Unatoč svemu, uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je pozitivna, trajna i jaka, čemu svjedoči i prva knjiga na hrvatskom jeziku o svetom Jakovu Markijskom priređena zahvaljujući župi Deževice.[3] Četiri stoljeća kasnije, u austrougarskom periodu, u Deževicama je obnovljena župa i podignuta crkva Gospe Snježne, a sveti Jakov Markijski proglašen je suzaštitnikom župe.

Opis uredi

Pećina je ispunjena vodom koja ne otječe iz nje.[4] Voda iz vrela smatra se čudotvornom, tako da svetište svake godine posjećuju deseci hiljada hodočasnika.[3] Do druge polovine 80-ih godina XX stoljeća imalo je prirodan izgled. Cjelokupni inventar svetišta novijeg je datuma. Tada su podignuti novi sadržaji: krst od betona, most preko potoka, ulazne stepenice od mosta do ulaza u pećinu i željezna ograda oko svetišta. Tokom rata 1993. godine svetište je devastirano, a po završetku rata obnovljeno.

Reference uredi