Sveta smokva
Sveta smokva (Ficus religiosa) ili Bo-drvo (od Sinhala riječi bo)[1] je vrsta banjanske smokve koja raste u Indiji, Nepalu, Šri Lanki, jugozapadnoj Kini i Indokini (Vijetnam). Poznata je pod raznim lokalnim nazivima kao Bo ili pou , bawdi ili bawdi nyaung na burmanskom, Bodhi (na tajlandskom, iako se izgovara Po). Na hindiju i drugim indijskim jezicima je poznata po brojnim nazivima kao što su Pipal (peepal, peepul, pippala, pimpal, etc.), arasa maram ili Ashvastha Aal ili Arayaal drvo. Predstavlja veliko sušnosezonsko-bjelogorično ili polu-zimzeleno drvo koje može narasti do 30 metara i s polumjerom debla do 3 m.
Listovi ims specifičan produženi vrh; dugi su 10-17cm i širopki 8-12cm, s peteljkom oko 6-10cm. Plod je mala smokva polumjera 1-1,5cm, zelen, a kada dozre grimizan.
Bodhi drvo i Sri Maha Bodhi koje od njega potiče su znameniti primjerci svete smokve. Potonji je posađen godine 288. pne., što je čini najstarijom danas živućom skrivenosjemeničnom biljkom.
Biljka se smatra svetom među sljedbenicima hinduizma, džainizma i budizma, po odatle potiče naziv 'Sveta smokva'. Govori se kako je Siddhartha Gautama sjedio pod Bo-drvetom kada je bio prosvijećen (Bodhi) ili "probuđen" (Buddha). Tako je Bo-drvo postalo poznmati simbol sreće, blagostanja, dugovječnosti i zadovoljstva. U današnjoj Indiji hinduski sadhui još uvijek meditiraju ispod ovog drveta, a u theravada budističkoj Jugosistočnoj Aziji se veliko deblo često koristio za budističke i animističke oltare.
Reference uredi
- ↑ Oxford English Dictionary, Oxford University Press, 1971, p.1014
