Teodora i Didim
Sveta Teodora i Didim (? -304) su kršćanski mučenici i sveci čija se legenda temelji na djelima (acta) iz 4. vijeka i riječi Svetog Ambrozija. [1]
| Sveta Teodora i Didim | |
|---|---|
| Mučenici | |
| Umro/la | 304, Aleksandrija, Egipat |
| Štuje se u | Rimokatolička crkva |
| Kanoniziran/a | Pre-kongregacijski |
| Kalendar svetaca | 28. april |
Prema toj predaji su Teodora i Didim stradali za vrijeme Dioklecijanovih progona. Rimski carevi Dioklecijan i Maksimijan su izdali edikte kojime se, u nastojanju da se zaustavi opadanje broja stanovnika Carstva, ženama naređuje da rađaju djecu, odnosno zabranjuje celibat. Prokul, rimski prefekt Aleksandrije je čuo da se lijepa plemkinja Teodora kao kršćanka zavjetovala Isusu na djevičanstvo; on ju je pozvao i rekao da mora poštovati zakon te da joj neće biti problem pronaći dobrog muža. Kada je ona rekla da odbija prekršiti zavjet, Prokul joj je zaprijetio odvođenjem u bordel gdje će joj djevičanstvo oduzeti svidjelo joj se to ili ne. Teodora je i dalje odbila prekršiti zavjet te je uhapšena i odvedena u bordel. Tamo joj je djevičanstvo kao prva mušterija trebao oduzeti vojnik po imenu Didim. On je, međutim, bio kršćanin, koji je namjerno došao u bordel kako bi je izbavio; presvukao ju je u svoju odjeću i tako omogućio da pobjegne. Didim je nakon toga uhvaćen i odveden Prokulu koji ga je osudio na smrt. Čuvši za njegovu žrtvu, Teodora je došla pred Prokula te je i zajedno sa Didimom pogubljena.
O Teodori i Didimu je u 17. vijeku napisao dramu znameniti francuski književnik Pierre Corneille.