Suvereni vojnički red Malte

(Preusmjereno sa stranice Suvereni Vojni Red Malte)

Vitezovi Hospitalci (takođe poznati kao Suvereni Red svetog Jovana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte, Malteški vitezovi, Vitezovi sa Rodosa, i Malteški vitezovi; francuski: Ordre des Hospitaliers ) je vjerska bratovština koja je počela djelovati kao bolnica osnovana u Jerusalimu 1080. da bi se starala o siromašnim i bolesnim hodočasnicima u Svetoj Zemlji. Nakon osvajanja Jerusalima 1099. u Prvom krstaškom ratu postala je verski i viteški red kako bi se starala i branila Svetu zemlju. Red je osnovao talijanski benediktinac Gerardo Sasso, službeno je priznat 15. februara 1113. u papinoj buli. [1]Posle gubitka hrišćanske teritorije u Svetoj zemlji, Red je delovao sa Rodosa gde je imao suverenost, a kasnije sa Malte gde je bio vazalna država pod španskom vice-kraljevinom Sicilijom.

Sovrano Militare Ordine Ospedaliero di San Giovanni di Gerusalemme di Rodi e di Malta
Suvereni vojnički hospitalski red Svetog Ivana Jeruzalemskog od Rodosa i Malte
Flag of Suverenog Vojničkog Reda Malte of Suverenog Vojničkog Reda Malte
Državno geslo"Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum"  (latinski)
"Obrana vjere i pomoć siromašnima"
Himna"Ave Crux Alba"  (latinski)
"Zdravo, Bijeli križu"

Location of Suverenog Vojničkog Reda Malte
Location of Suverenog Vojničkog Reda Malte
Glavni gradMagistralna palača, Rim
Službenik jezik/ci talijanski
Government
 -  Princ & Veliki meštar Fra' Giacomo Dalla Torre del Tempio di Sanguinetto
Valuta Škuda

Danas je Red međunarodnopravni subjekt koji osim eksteritorijalnih zgrada u Rimu (koje su izvan jurisdikcije Republike Italije) ne posjeduje vlastiti teritorij.

U praksi se često koriste kraći službeni nazivi kao spomenuti „Suvereni malteški vojnički red“, ili još kraće „Malteški red“ (tal. Ordine di Malta).

Malteški red danas se prije svega bavi medicinskom i socijalnom pomoći, te humanitarnim intervencijama. Do danas je Red razvio bolničku i humanitarnu aktivnost u više od 120 zemlja.


Naziv uredi

Postoji više naziva koji su označavali ovaj viteški red.

  • Jovanovci ili Ivanovci je naziv koji su dobili zbog crkve svetog Jovana uz koju su podigli bolnicu.
  • Hospitalci je naziv koji su dobili zbog toga što su osnovali bolnicu u Jerusalim u u kojoj su lečili ranjene i bolesne.
  • Malteški vitezovi je naziv koji su dobili kada su se preselili na Maltu.
 
Grb današnjeg Suverenog vojničkog i bolničkog red sv. Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte


Geografija uredi

Red posjeduje dvije eksteritorijalne zgrade u Rimu (koje su izvan jurisdikcije Republike Italije). Jedna, Palazzo di Malta u Via dei Condotti 68, blizu poznatog Španjolskog trgak (Piazza di Spagna) u Rimu, u kojoj se nalazi veliki meštar (lat. magister, „učitelj“) Reda s upravom, i druga, Villa Malta sull'Aventino, podalje u Rimu, u kojoj se nalazi sjedište Rimskog priorata.

Grb uredi

Historija uredi

Posle pada Jerusalima, 1187. godine, prelaze na Cipar, a potom na Rodos. Kada su Turci osvojili Rodos 1522., car Svetog Rimskog carstva Karlo V ih seli na Maltu 1530. godine. Nakon Velike opsade 1565. godine, na ostrvu je podignut novi grad nazvan po velikom majstoru viteškog reda Žanu de la Valeti; otud La Valeta ili jednostavno Valeta. Napoleon I je na svom pohodu ka Egiptu osvojio Maltu 1798, nakon čega su vitezovi prešli u Rim.

Veliki majstori Malteškog reda uredi

Djelovanje Malteškog reda danas uredi

Pravosuđe uredi

Malteškog reda ima mnoge atribute državnosti, stalni je promatrač pri Ujedinjenim narodima i mnogim drugim međunarodnim institucijama, također uspostavlja diplomatske odnose sa brojnim državama. Za njihove članove primjenjuje se Kanonsko pravo, koje međutim mnoge države ne priznaju i traže da se njihovi članovi ponašaju u skladu sa njihovim pravom.

Promet uredi

Malteškog reda izdaje vlastite poštanske marke, za službeni poštanski promet. Isto tako izdaje svoje registracijske pločice za automobile, iako nema nikakve prometne infrastrukture.

Izvori uredi

  1. „Knights of Malta - unofficial website” (engleski). Arhivirano iz originala na datum 2012-02-14. Pristupljeno 24. 04. 2012. 

Vanjske veze uredi