Susak (Mali Lošinj)

Susak-Sànsego je malen istarski otok (s istoimenim nazivom za mjesto na njemu), specifičan po svojoj pjeskovitoj građi. Ime mu dolazi od starogrčkog naziva Sampsychon (znači: mažurana čime je bio obrastao otok) koji su Rimljani transformirali u Sansecus koji se u srednjem vijeku mijenja u Sànsego. Stanovnici Suska sebe nazivaju Sansegoti, a autohtono ime otoka Sansego je ostalo sve do 1947. kada je 'Susak', kao i svi istarski otoci, anektiran Hrvatskoj. Danas administrativno potpada pod tzv. Primorsko-goransku županiju.

Susak-Sansego, panorama
Sansego - Susak
Sansego - Susak na karti Hrvatske
Sansego - Susak
Sansego - Susak
Sansego - Susak na karti Hrvatske
Županija Primorsko-goranska županija
Općina/Grad Mali Lošinj
Mikroregija otok Susak
Najbliži (veći) grad Mali Lošinj
Geografske koordinate
 - z. š. 44.51 N
 - z. d. 14.3 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 188
 - Broj domaćinstava 73
Pozivni broj +385 (0)51
Autooznaka nema auta

GeografijaUredi

Susak spada u istarske otoke u Kvarnerskom zaljevu jugoistočno od istarskog poluotoka, 7,4 km jugozapadno od otoka Lošinja, 10 km južno od Unija. Dug je 3 km, širok 1,5 km, površine od 3,8 kvadratnih km. Najviši vrh 98 m. Po građi se razlikuje od ostalih otoka jer je građen od pijeska i pješćenjačkih stijena slično Barbatu na Rabu i poluotoku od Nina do Privlake kraj Zadra.

PovijestUredi

Sansegotska historiografija je puna manipulacija, nagađanja i prepričavanja, ovisno o vlasti. Zato se iznose samo pouzdane informacije. Na otok prvi dolaze Liburni (iako arheolozi ne isključuju Histre) koji su na najvišoj točki otoka (98 m), sagradili gradinu (kašteljerska kultura). Zna se da jako rano,prije VI. st. pr.n.e. na istarske otoke i kopno dolaze Grci po mnogim toponimima. Jesu li na ovom području imali naselja još nije otkriveno. U 1. st. pr.n.e. dolaze Rimljani. Rimski pisac Plinije spominje Sansacus kao pjeskovit otok nedaleko od Pole.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476.), otok dolazi pod vlast Ostrogota, a od 6. do 10. stoljeća je pod vlašću je Bizanta.

Na otoku živi autohtono romansko stanovništvo s postepenim naseljavanjem Slavena od XII. st. Dok je bio pod ravenatskim egzarhatom na otok dolaze benediktinci koji grade samostan. Prvi redovnici dolaze iz Osora-Orsere, a poglavar dolazi iz Monte Cassina u Italiji. Samostan ubrzo prerasta u opatiju.

Prvi pisani dokument koji spominje otok je Mletačka kronika Diacona Giovannija iz XI. st. u kome govori da se na Sansagus 884. g. nasukavaju Saraceni. Otok često napadaju gusari i uskoci, pa se u 12 st. gradi utvrda, čije je ruševne temelje utvrde i danas moguće vidjeti u blizini crkve.

Pod Venecijansku republiku Susak dolazi u XIII. st. (1267.), a u kasnom srednjem vijeku zbog iseljavanja Sansegota Venecija doseljava Morlake iz zaleđa Dalmacije pa se tada stvara Sansegotski koine, specifičan jezik romanskoslavenske mješavine (veljotsko-štokavskočakavski govor)

U 14. stoljeću opatija se ukida, ali nastavlja djelovati kao samostan sve do 1770.. Po ukidanju opatije, otok i imovina pripada osorskom biskupu, koji na otoku osniva župu i na ostacima benediktinske opatije gradi župnu crkvu sv. Nikole. Današnji oltar Karmelske madone je izgrađen na svetištu opatije.

Po odlasku benediktinaca otok je imao oko 300 stanovnika.

Početkom XIX. stoljeća otok dolazi, nakon Napoleonove Ilirske provincije, pod Tršćanski governatorijat Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske, koje gradi odmaralište, lječilište, lungomare koji spaja dvije najveće pješčane uvale, svjetionik (1885.), te uvodi uredno vođenje zemljišnih knjiga (katastar).

Nakon Austro-Ugarske čitava Julija pa tako i Susak potpada pod Italiju, koja provodi talijanizaciju: talijanski postaje službenim jezikom..

Susak je na vrhuncu svog razvoja 1936. gradi vinariju, a 1940. i tvornicu za preradu ribe. Krajem drugog svjetskog rata, otok dosiže svoj demografski maksimum - 1876 stanovnika.

Završetkom Drugog svjetskog rata veći dio Julije s istarskim otocima anektiran je Hrvatskoj, tj. Jugoslaviji. što je imalo jako loše posljedice jer se Sansegoti kao i Lošinjani masovno iseljavaju. Provodi se kroatizacija, propada tvornica riba, uvodi se porez na vino. Čak 1395 Sansegota napušta otok. Svatko tko je mogao čak i barkama na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države, Hoboken, New Jersey koje postaje najveće naselje Sansegota

StanovništvoUredi

Autohtono stanovništvo su Sansegoti, mješavina romanskog i slavenskog stanovništva koje govori posebnim sansegotskim jezikom.

Karakteristično je da je to bila izolirana etnogena zajednica koja je samo unutar sebe sklapala brakove.

Svojevremeno je otok bio najgušće naseljeni prostor u bivšoj FNRJ..

Najveći broj Sansegota živi u Sjedinjenim Američkim Državama u Hobokenu i New Jersey.

Kretanje broja stanovnika za mjesto SusakUredi

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[1]

PrometUredi

Brodskom linijom je povezan sa Malim Lošinjem i Rijekom.

GospodarstvoUredi

Svojevremeno su 97% Suska činili vinogradi.

Otok je imao i svoju autohtonu vinsku sortu, trojišćinu.

Kao druga važna djelatnost na otoku je bilo pomorstvo; Suicani su bili poznati i kao vrsni mornari.

IzvoriUredi