Sumnja
Sumnja (ili skepsa, dvojba) je stanje nepotpune vere ili poverenja u nekoga ili nešto sta god.[1] U filozofiji, skepsa je metod propitivanja datosti, koji sustvano koriste skeptici.
Psihološki, smatra se da na jačinu sumnje utiču mnoge činjenice, odluke i motivi zbog čega dovodi do kašnjenja donošenja odluke.
U filozofijiUredi
BudaUredi
Govor Kalamama je Budin govor čuven po tome što ohrabruje sumnju, slobodno istraživanje, i propitivanje svih učenja i učitelja.[2] Duh čitavog govora ukazuje na učenje koje je lišeno isključivosti, slepe vere, dogmatizma i netrpeljivosti.
Buda posebno insistira na nevezivanju za sopstvena gledišta, i na njihovom lakom napuštanju.[4]
PironUredi
Starogrčki filozof Piron je prvi poznati filozof koji je doneo Budine ideje u Evropu. On je propovedao napuštanje gledišta i obustavu rasuđivanja radi prevazilaženja patnje i postizanja spokojstva. Osnivač je pironizma, koji je prerastao u skepticizam, uticajan filozofski pravac koji postoji do danas. On je tvrdio:
Ni naša čula ni naša gledišta (doxai) nam ne govore istinu i laž; na njih se ne možemo osloniti. Zato trebamo biti bez gledišta (adoxastoi), bez prijanjanja (aklineis) i nepokolebani (akradantoi), govoreći za svaku stvar da niti jeste, niti nije, niti i jeste i nije, niti ni jeste ni nije.[5]
DekartUredi
Rene Descartes svoju knjigu Meditacije o prvoj filozofiji počinje sledećim rečima
Dekart dalje svoju sumnju proteže i na samu razliku između sna i jave, koja se nekad sa sigurnošću ne može utvrditi.[6] Usled toga, on zaključuje da su sumnjive fizika, zvezdoznanstvo, medicina i druge slične discipline, koje ovise od razmatranja složenih stvari, dok je nečeg sigurno nesumnjivog u aritmetici, geometriji i njima sličnim, koje se bave prostim i najopštijim stvarima i malo brinu jesu li te stvari u prirodi ili nisu. "Jer, bdio ja ili spavao, dva i tri zajedno jesu pet, a četvorouganik nema više od četiri strane."[7]
Dekart proteže sumnju i na postojanje samog tela i vanjskog sveta, jer nalazi da neki zloduh može u nama stvoriti takve slike i utiske.[8] Dekart konačno postavlja granice sumnje nalazom Mislim dakle jesam, čime zaključuje da se u sve može sumnjati, osim u postojanje subjekta koji misli, odnosno sumnja.
U psihologijiUredi
Sigmund Frojd smatra da iskustvo koje osoba doživi u detinjstvu može da prouzrokuje pojavljivanje sumnje prilikom formiranja ega.
IzvoriUredi
- ↑ Rečnik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 1264.
- ↑ Kovačević 2014: str. 85–87
- ↑ Walpola Rahula: Čemu je Buda podučavao
- ↑ MN 8: Sallekha sutta
- ↑ Beckwith, Christopher I. (2015). Greek Buddha: Pyrrho's Encounter with Early Buddhism in Central Asia. Princeton University Press. str. 22–23. ISBN 9781400866328.
- ↑ Rene Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji (str. 16), Beograd 1998.
- ↑ Rene Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji (str. 17), Beograd 1998.
- ↑ Rene Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji (str. 18), Beograd 1998.