Sukob u Odesi 2014.

Sukob u Odesi 2. maja 2014. godine, u ruskoj i dijelu svjetske javnosti poznat kao Masakr u Odesi, bio je incident koji se zbio u ukrajinskom gradu Odesa tokom demonstracija koje su istovremeno održavali pristaše i protivnici prozapadne proevropske vlade uspostavljene nekoliko mjeseci prije na euromajdanskim demonstracijima u Kijevu, a koji je doveo do nasilne smrti preko 48 osoba. Do njega je došlo kada se nekoliko stotina pro-ruskih antieuromajdanskih demonstranata i aktivista, koji su pripadali pokretu tzv. Ruskog proljeća sukobila sa nekoliko hiljada ukrajinskih nacionalista, odnosno pristaša nove vlasti koje su činili navijači fudbalskih klubova FK Černomorec i Metalist Harkiv, euromajdanski aktivisti te pripadnici radikalne paravojne formacije Desni sektor. Između dviju grupa je izbio sukob u kome su obje strane koristile vatreno oružje; brojčano nadjačani proruski demonstranti su natjerani bijeg te su utočište pronašli u zgradi odeskog Doma sindikata, gdje su se zabarikadirali. Ona je potom zapaljena, te je tada poginulo oko 40-ak pro-ruskih demonstranata, što od dima, što od opekotina, što od posljedica pada, ali i rana od metaka; lokalne vlasti su tek nakon nekog vremena uvele red. Incident je proglašen masakrom od strane vlasti susjedne Rusije i njenih pristaša u samoj Ukrajini, dok je uglavnom ignoriran od strane zapadnih medija; ukrajinske vlasti, pak, tvrde da su njene pristaše na ulicama djelovale u samoobrani, odnosno da je riječ o provokaciji koje su izvele pristaše svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča.

Unutrašnjost odeskog Doma sindikata.

Nasilje u Odesi, koje je, ne računajući zbivanja u Drugom svjetskom ratu, po razmjerama krvoprolića bilo nezabilježeno sve do 1918. godine, u značajnoj je mjeri pripomoglo radikalizaciji pro-ruskih aktivista, odnosno omogućilo da tada već otpočeti incidenti između njih i ukrajinskih vlasti na istoku zemlje eskaliraju u otvoreni oružani sukob. Ukrajinske vlasti, međutim, do danas nisu krivično procesuirale odgovorne za nasilje, a što je postalo predmetom službene kritike u dijelu evropske javnosti.

Vanjske veze uredi