Suđenja vešticama iz Sаlema

Suđenja vešticama iz Sejlema (izv. Salem) bio je niz suđenja na kojima je više desetina žena i ljudi optuženo da su veštice i vešci. Proces je obuhvatao dve vrste suđenja: prvo su saslušanja vođena pred lokalnim organima vlasti, a onda pred okružnim sudovima. Suđenja vešticama su se desila u okruzima Eseks, Safok i Mildseks kolonijalnog Masačusetsa, između februara 1692. i maja 1693.

Ilustracija suđenja iz 1876. Žena u sredini se obično identifikuje kao Meri Volkot.

Oko 150 osoba je utamičeno tokom suđenja nakon što su optuženi da praktikuju veštičarenje. Još više ljudi je osumnjičeno, ali ih vlasti nisu zvanično optužili. 29 osoba je osuđeno ili proglašeno krivim za veštičarenje, što je onda bilo prestup za smrtnu kaznu. 19 osoba - 14 žena i petoro muškaraca - obešeno je. Žil Kori, čovek koji je odbio da traži pomilovanje, bio je zgnječen pod teškim kamenjem kada je pokušano da se iz njega izvuče priznanje ili molba za milost. Još petoro optuženih je umrlo u zatvoru.

Iako je događaj poznat pod imenom suđenja vešticama iz Sejlema, prva saslušanja 1692. su održana u raznim gradićima širom kolonije: Sejlem Vilidžu, Ipsviču, Andoveru i Sejlemu. Najpoznatije suđenje je održano u Sejlemu. Svih 26 osoba kojima se sudilo su osuđene. Održana su i četiri zasedanje pred Vrhovnim sudom 1693. u Sejlemu, Ipsviču, Bostonu i Čarlstonu. Suđeno je 31 optuženom licu, ali je samo troje osuđeno.

Mnogi pisci su pisali o suđenju vešticama iz Sejlema. Jedan od takvih dela je i drama Artura MileraVeštice iz Salema“.