Strogi rezervat prirode

Strogi rezervat prirode je jedna od šest (odnosno sedam) IUCN kategorija i označava strogo zaštićeno područje izdvojeno radi zaštite biodiverziteta i eventualno geoloških i geomorfnih karakteristika, gdje su posjete, korištenje i uticaji ljudi strogo kontrolirani i ograničeni kako bi se osigurala zaštita vrijednosti očuvanja. Ovakva zaštićena područja mogu poslužiti kao nezaobilazna referentna područja za naučna istraživanja i monitoring.[1]

IUCN kategorije upravljanja zaštićenim područjima klasifikuju zaštićena područja prema njihovim ciljevima upravljanja. Kategorije su priznate od strane međunarodnih tijela kao što su Ujedinjene nacije i mnoge državne vlade kao globalni standard za definiranje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve se sve više inkorporiraju u državno zakonodavstvo.

Primarni cilj ove kategorije je očuvati regionalno, državno ili globalno izuzetne ekosisteme, vrste (pojave ili agregacije) i/ili karakteristike geodiverziteta nastale uglavnom ili u potpunosti neljudskim silama, a degradirane ili uništine bez (ili sa neznatnim) uticaja ljudskog djelovanja. Ostali ciljevi:

  • Očuvati ekosisteme, vrste i karakteristike geodiverziteta u stanju što je moguće neometanije nedavnim ljudskim aktivnostima;
  • Osigurati primjere prirodnog okruženja za naučne studije, praćenje životne sredine i obrazovanje, uključujući osnovne oblasti iz kojih je isključen svaki pristup koji se može izbjeći
  • Minimizirati smetnje kroz pažljivo planirati i izvoditi istraživanja i druge odobrene aktivnosti radi minimiziranja uticaja
  • Očuvati kulturne i duhovne vrijednosti područja povezane s prirodom

Radi postizanja ciljeva potrebno:

  • Ovakva područja treba da imaju očekivani broj autohtonih vrsta i da ih održavaju kroz prirodne procese ili vremenski ograničene intervencije
  • Ograničavanje pristupa ljudima i isključivanje naselja
  • Izbjegavati značajnu i stalnu intervenciju za postizanje ciljeva očuvanja
  • Okružiti područje, kada je to izvodljivo, korištenjem zemljišta koje doprinosi postizanju specificiranih ciljeva očuvanja područja. U praksi se to postiže proglašenjem okolnog zemljišta zaštićenim područjem nižeg stepena zaštit.
  • Obezbijediti bezprekidno osmatranje
  • Obezbijediti organizovane posjete sa što manjim brojem ljudi
  • Ukoliko je područje od vjerskog ili duhovnog značaja (kao što je sveto prirodno mjesto) broj posjetilaca treba biti ograničen[2]

ReferenceUredi