Strelci (rus. Strelьcы́) su bili poseban vojni red, stajaća vojska naoružana vatrenim oružjem, koji je osnovao ruski car Ivan IV Grozni.

Strelci u 17. veku, na ilustraciji iz 19. veka Aleksandra Vasiljeviča Viskatova (1804—1858).

Strelci su bili strogo uniformisani, naoružani primitivnim puškama arkebuzama, zatim srpastim sekirama i sabljama. U borbi su obično bili statični pošto se od njih očekivalo da pruže stalnu paljbu iz zaklona. Ivan Grozni ih je sa uspehom koristio u ratovima protiv Tatara prilikom osvajanja Kazanja i Astrahana sredinom 16. veka. Međutim, u ratovima protiv vojno razvijenijih protivnika poput Poljaka i Šveđana strelci, kao i drugi odredi carske vojske, nisu bili toliko efikasni.

Ovaj vojni red bio je organizovan u pribore, zatim prikaze i, posle 1681. godine, u pukove. Zapovednik puka nazivao se glavom strelaca, a jedinica se delila na sotnije (stotine) i desjatke (desetine). Plaćani su gotovim novcem, ali i sledovanjima hrane. Strelci su mogli biti konjanici (stremjaniji, od ruske reči stremja tj. uzengija), ali su uglavnom služili kao pešadija.

Takođe, delili su se i na vibornije, koji su prebivali u prestonoj Moskvi, i gorodskije, koji su bili smešteni u provincijskim gradovima. U Moskvi strelci su služili kao carska garda, a takođe su obavljali službu policije i vatrogasaca.

Tokom 17. veka strelci su postali nasledna kasta, a njihov vojni značaj je slabio usled daljih vojnih reformi koje su sledile evropske uzore. Ipak, kao garnizonski odredi Moskve i dalje su bili politički uticajni. Posle učešća u zaveri protiv Petra Velikog, car ih je 1698. raspustio, a njihove vođe pobio. Strelci su postepeno uklopljeni u regularne odrede i početkom 18. veka prestaju faktički da postoje.

Literatura uredi

  • Moutchnik, Alexander (2006) (German). Der Strelitzen-Aufstand von 1698, in: Volksaufstände in Russland, ed. by Heinz-Dietrich Löwe. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag. str. 163–196. ISBN 3-447-05292-9. 

Vanjske veze uredi