Stjepan Planić

Stjepan Planić (Zagreb, 27. prosinca 1900.- Zagreb, 26. prosinca 1980.), hrvatski arhitekt.

Jedan je od najznačajnijih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Tekstovima i predavanjima zastupao je suvremenost u građevnim konstrukcijama i arhitektonskom izrazu, povezujući ih s društveno-gospodarskim uvjetima i humanističkim zadaćama arhitekture. U prvim se projektima prepoznaju uticaji njemačkoga ekspresionizma, a njegova arhitektura 1930-ih uklapa se u struju europskoga funkcionalizma. Na izrazito originalan način sintetizirao je višestruko iskustvo moderne [1]

Najviše je djelovao na području Zagreba, ali je zapažena ostvarenja ostavio i u drugim dijelovima Hrvatske (Čakovec, Kalnik, Požega, Jadranovo, Novi Vinodolski, Vis).

Životopis uredi

Planić 1920. godine završava Državnu tehničku školu u Zagrebu te počinje raditi u arhitektonskom birou Rudolfa Lubinskog, a nakon odsluženja vojnog roka prelazi u građevinsku tvrtku Ivančević i Wolkenfeld gdje radi do 1927. godine kada otvara vlastiti arhitektonski biro koji obavlja manje poslove. Istovremeno sa radom u vlastitom birou pohađa arhitektonsku školu Drage Iblera koju završava 1931. godine.

Tijekom 1930ih sudjeluje u više velikih natječaja na području Zagreba od kojih se posebno ističu oni za Sokolski dom ('30 - '31), Bolnica na šalati, Židovska bolnica ('31.) i Tomislavov dom ('34-'35).

Uz sudjelovanje na natječajima za veće projekte, projektira i mnoge obiteljske kuće (oko 600 projekata), koje odlikuju raznovrsna nekonvencionalna rješenja i funkcionalno oblikovani ugrađeni namještajkuće od kojih se posebno ističu dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekrižju (1935.) i vila Cuvaj u Zamenhofovoj ulici.

Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s radom i projektiranjem,često u državnoj službi, ali zbog izmjenjenih okolnosti nije u mogućnosti sudjelovati u izgradnji i nadzoru svojih projekata koliko i prije. Poseban je pečat dao u poslijeratnoj izgradnji Novakove ulice u kojoj je izmeđuostalih građevina 1966. projektirao kuću-kocku obloženu ljubičastom opekom. U mirovinu odlazi 1970. godine, ali nastavlja s projektiranjem kuća, uglavnom vikendica na jadranskoj obali.

Dobitnik je nagrade za životno djelo Viktor Kovačić.

Značajnija ostvarenja uredi

Zgrade

  • Stambena zgrada Mokrović, Zagreb, Draškovićeva 47, 1932
  • Stambeno - poslovna zgrada "Napretkova zadruga", Zagreb, Bogovićeva 1, 1936
  • Stambeno - poslovna zgrada "Vakufska palata", Banja Luka, Ulica Marije Bursać, 1938

Kuće

  • Obiteljska kuća i atelje Planić, Zagreb, Radnički dol 27, 1932
  • Villa Roth, Zagreb, Davor 6, 1933
  • Villa Fuhrmann, Zagreb, Gornje Prekrižje 30, 1935
  • Vila Cuvaj, Zagreb, Zamenhoffova 17, 1937
  • Vila Belaj, Zagreb, Nazorova 54, 1937
  • Najamna vila Malojčić-Grilec-Vinković, Zagreb, Nazorova 60, 1941 - 42
  • Vila Pfluger, Gornje Prekrižje 21

Potpuni popis projekata publicirao je Institut za povijest umjetnosti.

Reference uredi

Vanjske poveznice uredi