Stasimon
Stasimon ili stazimon ili stasim ili stazim (grčki: στάσιμον) termin je u teatru drevne Grčke koji označava stajaću pesmu koju u tragediji peva hor kad je već zauzeo svoje mesto u orhestri.
Aristotel u Poetici kaže da je "stasimon horska pesma bez anapesta i troheja".[1] Prema nekim tumačenjima, Aristotelove reči o odsustvu anapesta i troheja znače to da se muzika u tom delu nije zasnivala na uobičajenim metrima za "koračnicu", jer hor peva stasimon stojeći u mestu. Nakon ulaska uz pevanje parode, hor obično ne napušta orhestru sve do pred kraj drame.[2] Zato se stasimon zove μέλος (= pevanje), dok se za parodu kaže da je λέξις (= govorenje), jer se njeni anapesti i troheji samo recituju uz koračanje.[3] Stasimon se sastojao od strofe, antistrofe i epode: kako se čini, strofu je pevao jedan pluhor, antistrofu drugi poluhor, a epodu čitav hor.[4]
Stasimoni se pevaju između epizodija i povezani su sa zapletom drame. Ako u tragediji dođe do nekog povoljnog preokreta u radnji, hor tada peva stasimon u velikoj radosti i uz živahan ples, i taj se stasimon onda zove hiporhema. Već kod Euripida stasimon počinje da gubi vezu sa radnjom tragedije i prelazi i tzv. embolion ("umetak"). )[5]
Vizantijska enciklopedija Suda uvođenje stasimona u tragediju pripisuje legendarnom pevaču Arionu.[6]
Reference uredi
- ↑ Aristotel, Poetika, 12 (1452b): "στάσιμον δὲ μέλος χοροῦ τὸ ἄνευ ἀναπαίστου καὶ τροχαίου".
- ↑ Thomas J. Mathiesen, Apollo's Lyre: Greek Music and Music Theory in Antiquity and the Middle Ages, Publications of the Center for the History of Music Theory and Literature 2 (Lincoln: University of Nebraska Press, 1999): 97.
- ↑ Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 264.
- ↑ Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 258.
- ↑ Dragiša Živković (ur.), Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992, s.v. "Stasimon".
- ↑ Thomas J. Mathiesen, Apollo's Lyre: Greek Music and Music Theory in Antiquity and the Middle Ages, Publications of the Center for the History of Music Theory and Literature 2 (Lincoln: University of Nebraska Press, 1999): 74.