Staroturkijski jezik

Staroturkijski jezik (također Istočnostaroturski, Orhonski turski jezik ili Staroujgurski) je najraniji potvrđeni oblik turkijskih jezika, pronađen u natpisima Göktürka i Ujgurskog kaganata koji datiraju od otprilike 8. do 13. stoljeća. To je najstariji potvrđeni član sibirske turkijske grane turkijskog jezika, koji postoji u modernom zapadnom jugugurskom jeziku. Nije praotac ujgurskog jezika. Istovremeni predak Uyghura naziva se srednjoturkijskim, kasnije Čagatajski ili Türki. Staroturkijski je potvrđen u nizu pisama, uključujući starotursko pismo, staroujgursko pismo (oblik sogdijskog alfabeta), brahminsko pismo i manihejsko pismo. Staroturkijski često se ne odnosi na samo jedan jezik, već ujednom na blisko povezane i međusobno razumljive faze različitih zajedničkih turkijskih jezika koji su se govorili tokom kasnog prvog 1. milenija.

Staroturkijski jezik
Broj govornika0
Jezička porodicaAltajski
PismoStarotursko pismo (Orkhonsko ili göktürsko)
Jezički kodovi
ISO 639-1otk
ISO 639-2oui
ISO 639-3

Glavni izvoriUredi

Staroturkijski izvori podijeljeni su u dva korpusa:

DjelaUredi

  • Natpis Uyuk-Tarlak (nepoznat datum) nepoznatog pisca (na jenisejskom kirgiskom)
  • Elegeški natpis (nepoznat datum) nepoznatog pisca (na jenisejskom kirgiskom)
  • Orhonski natpisi (između 732. i 735.), autora Yollıga Khagana (na orhonsko-turskom)
  • Tonyukukski natpisi (716.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
  • Onginski natpis (između 716. i 735.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
  • Küličorski natpis (između 723. i 725.), autora zvanog Ebizter (na orhonsko-turskom)
  • Natpis Ihe Ashete (724.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
  • Tariatski natpisi (između 753. i 760.) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
  • Čoiti-Tamirski natpisi (između 753. i 756.) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
  • Sükhbaatarski natpisi (8. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
  • Bombogorski natpis (8. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
  • Knjiga proricanja (9. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)