Stara Evropa
Za ostala značenja, v. Stara Evropa (razvrstavanje).
Stara Evropa je naziv koji je prva počela upotrebljavati Marija Gimbutas kako bi opisala ono što je smatrala relativno homogenom i široko rasprostranjenom neolitskom kulturom u Evropi u periodu 6500 - 3500 pne. Izraz se odnosi na teritoriju od Egeja i Jadrana sa ostrvima na jugu, do Češke, Slovačke i južne Poljske na sjeveru i Moldavije i Ukrajine na istoku. Prostor se uslovno može podijeliti u cjeline:
U njenom glavnom djelu, The Goddesses and Gods of Old Europe: 6500–3500 B.C. (1982), za sve te neolitske kulture Gumbitas je koristila zajednički naziv Stara Evropa.[1] To je kultura matrijarhata, zemljoradnje i sjedilačkog načina života, jednakosti i mira, što je u suprotnosti sa kulturom koju su u IV i III milenijumu pne, iz azijskih stepa donijeli Praindoevropljani i koja je bila patrijarhalna, stočarska, mobilna i ratnički orijentisana.
Tokom sedmog, šestog i petog milenijuma p.n.e poljoprivrednici jugoistočne Evrope stvorili su kulturni obrazac uporediv sa istim takvim u Mesopotamiji, Anadoliji i Egiptu[2] Istovremeno stanovništvo ovog područja razvilo je daleko kompleksniju socijalnu organizaciju od njihovih zapadnih i sjevernih susjeda, izgradilo naselja koja su često bila mali gradovi,[3][4] stvaralo religiju i vladajuće institucije.
Na oko 3000 arheoločkih nalazišta pronađeno je oko 30000 figurina, mnoštvo keramičkog posuđa, ukrašavanje vaza sa simbolima i raznim motivima, hramovi i svetilišta, pogrebna oprema, kao potvrda stepena razvijenosti tadašnje civilizacije.
Lista neolitskih kultura u Staroj EvropiUredi
Sesklo | Egej | 6500 pne | 5000 pne | Prva neolitska kultura u Evropi |
Dimini | Egej | 5000 | 4400 | |
Starčevo[5] | Centralni Balkan, Podunavlje | 6200 | 4500 | Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija) |
Vinča | Centralni Balkan, Podunavlje | 5700 | 4500 | |
Impresso | Jadran (Mediteran) | 6400 | 5500 | eng: Cardium pottery culture |
Danilo | Jadran | 5400 | 3900 | |
Kakanj | Jadran | 6230 | 4900 | |
Butmir | Jadran | 5100 | 4500 | |
Hvarsko - lisičićka[6] | Jadran | 4200 | 2500 | |
Karanovo | Istočni Balkan | 6200 | 3500 | |
Boian | Istočni Balkan | 4300 | 3500 | |
Trakasta keramika | Srednji Dunav | 5500 | 4500 | eng: Linear Pottery culture |
Lenđel | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
Tisa | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
Dnjestar-Bug | Moldavija, Ukrajina | 6200 | 4700 | |
Cucuteni | Moldavija, Ukrajina | 5500 | 2700 | (rus: Tripolje) |
ReferenceUredi
- ↑ „Marija Gimbutas - The Goddesses and Gods of Old Europe”. University of California Press - Berkeley, Los Anfeles. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nenad N.Tasić - O značenju kvadrata i kruga u neolitskoj ornamentici”. ANUBIH – Godišnjak, Knjiga XXXVII, Sarajevo, 2008. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ Johannes Müller - High precision Tripolye settlement plans, demographic estimations and settlement organization
- ↑ „Johannes Müller - Trypillia Mega-Sites and European Prehistory: 4100–3400 BCE”. Taylor & Francis 22 January 2016. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.