Stanko Mršić
Stanko Mršić (Imotski, 12. rujna 1955.[1]), hrvatski nogometni trener.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Igračka karijera
urediIgračku karijeru proveo je u Mračaju, Splitu, Hajduku i Dinamu Vinkovci.
- Statistika u Hajduku[2]
Natjecanje | Nastupi | Golovi |
---|---|---|
Prvenstvo | 0 | 0 |
Kup | 0 | 0 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 0 | 0 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 0 | 0
|
Prijateljske | 8 | 0 |
Sveukupno | 8 | 0 |
Trenerska karijera
urediSamostalnu trenersku karijeru započeo je 1993. u Vinkovcima, a osim Cibalije, trenirao je i druge prvoligaše (Zadar, Šibenik, Varteks, Osijek i Međimurje).[3] Godine 1995. završio je višu trenersku školu.
Osim Prve HNL proveo je nekoliko sezona kao trener u Drugoj, Trećoj ligi te u BiH Premijer ligi gdje je vodio Posušje.
31. ožujka 2012. godine preuzeo je trenerski položaj u NK Osijeku.[4]
U povijesti 1. HNL rekorder je među trenerima po broju utakmica u funkciji trenera, u 388 utakmica bio je evidentiran kao trener jedne od momčadi na nekoj prvoligaškoj utakmici.[4]
Nakon poraza od zagrebačkog Dinama 15. veljače 2014. Stanko dobiva otkaz u RNK Splitu.[5]
Nakon RNK Splita, Stanko Mršić preuzima HNK Cibaliu, treći put u svojoj trenerskoj karijeri.[6]
Poveznice
urediIzvori
uredi- ↑ (en) Transfermarkt.co.uk: Stanko Mrsic, preuzeto 2. travnja 2012.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduk
- ↑ Jutarnji list: Iza njega je 400 utakmica, a tek mu je 55 godina Arhivirano 2010-02-20 na Wayback Machine-u, preuzeto 2. travnja 2012.
- ↑ 4,0 4,1 Prva-hnl.hr: Promjena trenera u Osijeku: Stanko Mršić umjesto Bilića Arhivirano 2014-02-22 na Wayback Machine-u, preuzeto 2. travnja 2012.
- ↑ Mršiću otkaz u Splitu Arhivirano 2014-02-21 na Wayback Machine-u, preuzeto 15. veljače 2014.
- ↑ Mršić preuzeo po treći put Cibaliju[mrtav link], preuzeto 31. ožujka 2014.