Grb Tvrtka I Kotromanića
Historija Bosne i Hercegovine
Hronološki

Do 958
958–1463
(Srednjovjekovna Bosna)
1463–1878
(BiH u Osmanlijskom carstvu)
1878–1918
(BiH u Austrougarskoj)
1918–1941
(BiH u kraljevini Jugoslaviji)
1941–1945
(BiH u Drugom svjetskom ratu)
1945–1992
(BiH u Socijalističkoj Jugoslaviji)
1992–1995
(Rat u Bosni i Hercegovini)
1995–sadašnjost
(BiH danas)

Po temama

Vladari
Predsjednici
Privredna historija
Vojna historija
Židovi
Romi

Stanak je državni sabor srednjovjekovne Bosne.

Stanak je bio skup vlastele koja je okupljenom formom kao državna institucija zajedno sa vladarom odlučivala o državnim poslovima. Drugi nazivi za stanak i državni sabor su zbor; sva Bosna; sav rusag bosanski; a ponekad samo Bosna; consilium; universale colloquium; collatio; adunacio i dr. Izraz stanak prvi put je spomenut u povelji bana Tvrtka I. Kotromanića 1354.

Stanak je obično sazivao vladar i predsjedavao njegovim radom, odnosno, vodio sjednice sabora, dok su ga u vrijeme određenih unutrašnjih problema u zemlji, poput zbacivanje vladara i biranje novog, sazivali predstavnici krupne vlastele. Stanak je održavan najčešće u mjestima gdje je bio vladarov dvor: Mile, Milodraž, Bobovac, Sutjeska i Jajce. Stanak se sazivao po potrebi. Vladari su na osnovu odluka sabora izdavali povelje.

Učesnici stanka su ‘vlastela i velmožani’, ‘dobri Bošnjani’, ‘dobri ljudi’, ‘gospoda rusaška’ – svi sa istim značenjem i u izvorima na latinskom i italijanskom jeziku - baroni Bosne. U slučaju da je vladar bio isuviše mlad i nedorastao, na stanku je učestvovala i njegova majka. Ovakav slučaj bilježimo 1354. na početku vladavine Tvrtka I Kotromanića, kada je na saboru u Milima učestvovala i njegova majka Jelena.[1]

Funkcije i nadležnosti stanka obuhvatale su najvažnije državne poslove (popunjavanje bosanskog prijestolja jer iako je u zemlji vladao rod Kotromanići, nikad nije bilo uvedeno pravo nasljednosti ili primogeniture u popunjavanju prijestolja; krunjenje bosanskih vladara; odnos prema susjedima – vanjska politika; prodaja ili ustupanje bosanske državne teritorije susjednim državama; sklapanje i potpisivanje ugovora sa susjednim državama; odluke o ratu i miru i sl. Uticaj stanka na državne poslove ovisio je od odnosa snaga vladara i vlastele, koji u srednjovjekovnoj Bosni nije uvijek imao pravolinijski smjer.

Mjesto i uloga postojeće crkvene organizacije u Bosni prema državnom saboru nije najjasnije. Ima mišljenja da su pripadnici Crkve bosanske prisustvovali sjednicama sabora.


LiteraturaUredi

  • Mihailo Dinić, Državni sabor srednjevekovne Bosne, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja 231, Beograd 1955.
  • Pejo Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo 2005.


ReferenceUredi

  1. [9] L. Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mitelalter, Verlag von Duncker & Humblot, München und Leipzig (1914), str. 23.

Vanjski linkoviUredi