Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta je jedno od četiri nacionalna kulturna društva osnovana u periodu austrougarske vlasti u Bosna i Hercegovini.

Današnji izgled zgrade SPKD Prosvjeta

Grupa od 29 srpskih intelektualaca uputila je 20. decembra 1901. godine vlastima molbu za osnivanjem društva „Prosvjeta“ s ciljem da materijalno pomaže učenike i studente, te prosvjećuje narode u Bosni i Hercegovini. Zemaljska vlada odobrila je 5 jula 1902. god. društvena pravila, a 18/31 avgusta je održana osnivačka skupština i formiran Glavni odbor. [1]

Član društva mogli su postati svi Srbi iz Bosne i Hercegovine i Monarhije, kao i škole, opštine i društva. Jednokratnom uplatom od 500 kruna, članovi su postajali dobrotvori, a prvi dobrotvor bio je mitropolit Sava Kosanović sa uplatom od 1000 kruna.

Osnovni zadatak društva bio je da pomaže napredak srpskog naroda u Bosni i Hercegovini na prosvjetnom i kulturnom polju, što je realizovano kroz: 1. pružanje materijalne pomoći Srbima đacima iz Bosne i Hercegovine, koji uče u srednjim, zanatlijskim i visokim školama 2. osnivanje i potpomaganje srpskih škola u Bosni i Hercegovini 3. osnivanje i pomaganje večernjih škola za šegrte i ženske stručne škole 4. širenje prosvjete u narodu osnivanjem biblioteka, poučnim knjigama, listovima i popularnim predavanjima 5. širenje higijene u narodu osnivanjem društava za čuvanje narodnog zdravlja, osnivanjem gimnastičkih, antialkoholističkih društava 6. osnivanje srpskih zemljoradničkih zadruga i srpskih zemljoradničkih škola 7. pružanje materijalne pomoći mladićima Srbima iz Bosne i Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili hoće da se usavrše u zanatu.

U prvih deset godina (1902 – 1912) prosvjetnim i kulturnim djelatnostima društva upravljalo je pet predsjednika: Risto Hadži Damjanović, dr. Đorđe Vasiljević, Šćepan Grđić, dr. Milan Srškić i dr. Kosta Krsmanović. Zbog širenja kulturne i prosvjetne djelatnosti, kao i većeg broja poslova i članova, Prosvjeta je 1911, prema projektu Miloša Miladinovića, izgradila upravnu zgradu, koja je danas nacionalni spomenik BiH.

Od 1912 do 1925 predsjednik je bio Simo Mirković, građevinski inžinjer. Zа vrijeme Skadarske krize, naredbom Zemaljske vlade od 3. maja 1913. god. koju je potpisao Potjorek, sva srpska društva, udruženja i organizacije u zemlji su raspuštena. Okončanjem krize iste godine, vanredne mjere su ukinute.

Nakon Sarajevskog atentata, Prosvjeta i sva srpska društva su zatvorena i devastirana. Naredne godine Prosvjeta je i formalno raspuštena, činovnici otpušteni sa posla, imovina konsfikovana, a dio funkcionera krivično gonjeni za antidržavno djelovanje. Sedmorica članova osuđeni su u Okružnom sudu u Sarajevu. Na Veleizdajničkom procesu u Banja Luci, 1915. god. Mirković je osuđen na zatvorsku kaznu, koju je izdržavao u Zenici.

Po okončanju Prvog svjetskog rata i osnivanja Kraljevine SHS, naredbom Narodne vlade za BiH od 11 novembra 1918. god, Prosvjeta je obnovila rad. Na dužnost predsjednika Glavnog upravnog odbora Prosvjete, ponovo je izabran Simo Mirković i na toj dužnosti ostao do 1924.god, nakon čega je postao počasni član, jedini uz Mis Irbi.

Nova zabrana rada uslijedila je 1941. god. kada se Bosna i Hercegovina našla u sastavu Nezavisne države Hrvatske. Prosvjeta na kratko nastavlja rad poslije rata, da bi nove vlasti u Jugoslaviji na duže vrijeme zabranili rad. 1949. god. Nakon propasti socijalističkog sistema i neposredno pred raspad Jugoslavije, 28. juna 1990. godine Prosvjeta nastavlja aktivnost koja traje do danas.

Izdavačka djelatnostUredi

U sklopu izdavačke djelatnosti pod okriljem „Prosvjete“ pokrenuto je izdavanje nekoliko značajnih publikacija. Od 1905. godine izlazi Prosvjetin Kalendar koji svojim sadržajem i mnoštvom priloga iz različitih oblasti doprinosi prosvjećivanju širih slojeva naroda. Ime Prosvjete nosi i drugi list za narodno prosvjećivanje koji izlazi kao mjesečnik od 1. januara 1907. godine do početka Drugog svjetskog rata. Časopis za kulturni i zabavni život „Prosvjeta“, prvi put izdat 1914. godine, do potpunog ukidanja nakon Drugog svjetskog rata, objavljen je pet puta.

Pored ovih publikacija, „Prosvjeta“ uređuje i almanah (prvi broj izlazi 1918), zatim „Glasnik“ (1922), ediciju „Knjiga za narod“ (pokrenutu 1921), Čitanku (1932), izdavanje različitih knjiga u okviru „Prosvjetine“ biblioteke (pokrenuta u vrijeme Prvog svjetskog rata).

Važan segment Prosvjetinog djelovanja u periodu od 1902. do 1949. godine čini organiziranje tečajeva za nepismene i osnivanje Centralne biblioteke i drugih biblioteka u isturenim odjelima Društva.

ReferenceUredi

  1. „Jelena Božić: Prvi bosanskohercegovački inžinjeri”. Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske. Pristupljeno 9. 2. 2022. 

LiteraturaUredi

  • Ljuboje Dlustuš - Školske prilike u Bosni i Hercegovini od okupacije do danas, Školski vjesnik br. 4 (1894): 155-161.
  • Jelena Božić – Demoliranje zgrada u antisrpskim demonstracijama u Sarajevu nakon atentata 28. juna 1914, Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske, god. XII, br. 12 (2020): 131-173.
  • Božidar Madžar – Prosvjeta u Prvom svjetskom ratu. Prilozi XXV, br. 27. Sarajevo: Institut za istoriju: 61-77.
  • Božidar Madžar – Prosvjeta: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949. Banja Luka - Srpsko Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske