Srednjovekovni topli period

Srednjovekovni topli period je predstavljao neobično toplu klimu u području Severnog Atlantika, a period toplije klime trajao je od 10. veka do oko 14. veka. Neki znaju taj period da nazivaju "Srednjovekovna klimatska anomalija" da bi naglasili da je bilo i drugih značajnih efekata sem porasta temperature.[1].

Srednjovekovni topli period se malo razlikuje od studije do studije

Početno istraživanje uredi

Srednjovekovni topli period predstavljao je neobično toplo vreme od oko 800. do 1300. godine, za vreme srednjega veka u Evropi. Početno istraživanje Srednjovekovnog toplog perioda i Malog ledenog doba, koje je sledilo nakon toga najpre je rađeno u Evropi, gde je efekt i bio najizraženiji i jasno dokumentovan.

U početku se verovalo da su promene temperature globalne. To se istraživalo, pa je na međunarodnom panelu o klimatskim promenama 2001. jedan izveštaj sumirao dotadašnja istraživanja, da ne postoje dokazi da je Malo ledeno doba ili Srednjovekovni topli period bio globalni sinhroni fenomen anomalne hladnoće ili topline tokom toga perioda.

Srednjovekovni topli period slaže se vremenski sa maksimumom solarne aktivnosti, koja je poznata kao „srednjovekovni maksimum“ (1100-1250).

Klimatski događaji uredi

Severni Atlantik i regioni Severne Amerike uredi

Za vreme srednjovekovnog toplog perioda vinova loza se gajila čak i u južnoj Britaniji[2][3][4], iako manje intenzivno nego danas[5]. Ipak postojali su faktori pored klime, koji su uticali na komercijalni uspeh vinograda, tako da se vinogradarstvo raširilo van toplog perioda. Vikinzi su iskoristili more oslobođeno leda, pa su kolonizovali Grenland i druge zemlje na severu. Posle srednjovekovnog toplog perioda usledilo je Malo ledeno doba, koje je trajalo do 19. veka.

U Virdžiniji u zalivu Česapik istraživači su pronašli velika temperaturna odstupanja za vreme srednjovekovnog toplog perioda (oko 800.-1300) i tokom Malog ledenog doba (1400—1850). Ta odstupanja su verovatno bila povezana sa promenama jačine severnoatlantske toplotne cirkulacije okeana[6]. Sedimenti u Pjermont močvarama u dolini Hadsona pokazuju da je bilo suše za vreme srednjovekovnog toplog perioda.[7]. Produžena suša je pogodila mnoge delove zapada SAD, a posebno Kaliforniju i zapadni Veliki basen. Aljaska je tri puta imala period većih temparatura 1-300, 850-1200. i posle 1800. godine.[8]

Istraživanja zasnovana na raspadu radioaktivnog ugljenika Sargaškog mora pokazuju da je temparatura površine mora pre oko 400 godina i pre 1700 godina bila oko 1 °C hladnija nego danas, a pre 1000 godina je bila oko 1 °C toplija nego danas.[9]

Drugi regioni uredi

Klima u ekvatorijalnoj istočnoj Africi se smenjivala između mnogo jače suše nego danas, pa do relativno vlažne. Suha klima se desila tokom srednjovekovnog toplog perioda (oko 10001270)[10].

Uzorci iz dubokog leda Antarktika jasno identifikuju Malo ledeno doba i Srednjovekovni topli period[11]. Pokazalo se da je bilo toplo vreme od oko 1000. do oko 1100., ali topli period nije bio strogo topao, jer se unutar toga perioda dešavali periodi i vrućine i hladnoće.

Korali u tropskom Pacifičkom okeanu daju indikaciju da su postojali hladni, suhi uslovi na početku milenijuma, a to se slaže sa El-Ninjo južnim oscilacijama[12]. Postoji jako malo podataka iz Australije (i za topli period i za malo ledeno doba).

Adhikari i Kumon su 2001. istraživali sedimente jezera Nakacuna u središnjem Japanu i pokazali su postojanje i srednjovekovnog toplog perioda i malog ledenog deoba[13].

Reference uredi

  1. Bradley, Raymond S. Climate System Research Center. "Climate of the Last Millenium." 2003. February 23, 2007. [1], Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. „The History of English Wine: Domesday & Middle Ages”. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  3. Jones, Gregory (August 2004). „Making Wine in a Changing Climate”. Geotimes. Arhivirano iz originala na datum 2006-02-27. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  4. Schmidt, Gavin (2006). „Medieval warmth and English wine”. RealClimate. Pristupljeno 12. 7. 2006. 
  5. „The Vineyards of England and Wales”. English-Wine.com. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  6. „Medieval Warm Period, Little Ice Age and 20th Century Temperature Variability from Chesapeake Bay”. USGS. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  7. „Marshes Tell Story Of Medieval Drought, Little Ice Age, And European Settlers Near New York City”. Earth Observatory News. May 19, 2005. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-02. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  8. Hu FS, Ito E, Brown TA, Curry BB, Engstrom DR (2001). „Pronounced climatic variations in Alaska during the last two millennia”. Proc Natl Acad Sci U S A 98 (19): 10552-10556. DOI:10.1073/pnas.181333798. 
  9. Keigwin, Lloyd D. (29 November 1996). „The Little Ice Age and Medieval Warm Period in the Sargasso Sea”. Science 274 (5292): 1503 - 1508. DOI:10.1126/science.274.5292.1503. Arhivirano iz originala na datum 2006-02-23. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  10. „Drought In West Linked To Warmer Temperatures”. Earth Observatory News. October 7, 2004. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-04. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  11. Khim, B-K; Yoon H.; Kang C.Y.; Bahk J.J. (November 2002). „Unstable Climate Oscillations during the Late Holocene in the Eastern Bransfield Basin, Antarctic Peninsula”. Quaternary Research 58 (3): 234-245(12). Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  12. Cobb, Kim M.; Chris Charles, Hai Cheng, R. Lawrence Edwards (July 8, 2003). „The Medieval Cool Period And The Little Warm Age In The Central Tropical Pacific? Fossil Coral Climate Records Of The Last Millennium”. The Climate of the Holocene (ICCI) 2003. Arhivirano iz originala na datum 2004-08-25. Pristupljeno 4. 5. 2006. 
  13. Adhikari DP, Kumon, F. (2001). „Climatic changes during the past 1300 years as deduced from the sediments of Lake Nakatsuna, central Japan.”. Limnology 2 (3): 157-168. DOI:10.1007/s10201-001-8031-7. 
  • Bradley and Jones, 1993
  • M.K. Hughes and H.F. Diaz, "Was there a 'Medieval Warm Period?", Climatic Change 26: 109-142, March 1994
  • Crowley and Lowery, 2000.

Spoljašnje veze uredi