Sportsko penjanje

Sportsko penjanje je mlada planinarska disciplina. Glavna obilježja sportskog penjanja su penjački smjerovi ekstremne težine, treniranje i natjecanja između penjača na umjetnim stijenama u tri discipline (kratki sportski smjer, dugi sportski smjer i boulder). Bavljenje ovim sportom zahtjeva vrhunsku uvježbanost i koncentraciju, što se postiže redovnim treningom uz stručni nadzor.[2]

Nacionalni park Paklenica na Velebitu je najznačajniji hrvatski penjački centar, sa preko 400 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina. Od 2001 god ovdje se održava Međunarodni susret penjača[1]
Penjački toranj za sportsko penjanje

Slobodno penjanjeUredi

Slobodno penjanje u suhim stijenama postaje nov izazov mnogih alpinista 80-ih godina XX vijeka. Kod ovog penjanja, pri napredovanju se ne koriste tehnička pomagala (klinovi, ljestve, manevriranje užetima i sl.). Uže i klinovi se koriste pri savladavanju teških detalja isključivo kao preventiva za slučaj pada. Uže mora slobodno teći, a penjač se treba odmarati bez korištenja klina ili užeta. Slobodno penjanje ima za cilj samo savladavanje teškog detalja stijene, bez obzira na brzinu.

Sportsko penjanjeUredi

Kao logička posljedica razvoja slobodnog penjanja pojavila su se i natjecanja. Kombinacija slobodnog penjanja i takmičenja je sportsko penjanje. Uz snagu i vještinu vrednuje se i brzina uz prisustvo određenih pravila sigurnosti, jer se velika pažnja poklanja sigurnosti penjača, upravo zbog ekstremnih teškoća uspona. Sportsko penjanje odvija se na sportsko penjačkim smjerovima, karakterističnim prvensteno svojom malom dužinom (8 - 50 metara) i unaprijed postavljenim sigurnim međuosiguranjima. Upotrebom ekspanzivnih klinova u malim razmacima, sportski smjerovi (sportsko penjanje uopšte) postaju daleko sigurniji u odnosu na klasične alpinističke smjerove.[3]

Sportski penjač svladava stijenu bez korištenja umjetnih hvatišta (klinova, merdevina i užeta), samo pomoću svojih prstiju ruku i nogu. Za napredovanje koristi isključivo prirodne ili vještačke neravnine. Penjač trenje ostvaruje pritiskom svojih prstiju ruku na glatku površinu stijene uz pomoć magnezija i korištenjem izvanrednih svojstava gume kojom su obložene lagane penjačke cipele (penjačice). Određena su i odgovarajuća pravila u okviru UIAA.

U novembru 1987. u Grenoblu je organizirano prvo prvenstvo svijeta i to u dvorani na umjetnoj stijeni. Dvorana koja može primiti 10.000 gledalaca u finalu je primila 12.000 gledalaca koji su promatrali i komentirali spektakularno natjecanje na 16 metara visokoj umjetnoj stijeni, čija je osnovna prepreka bila 4-metarski strop. Nastupilo je 120 takmičara iz cijelog svijeta.

 
Bouldering

KarakteristikeUredi

Kratki sportski smjer zahtjeva poznavanje alpinističke opreme i tehnike penjanja. Takmičenje se izvodi na osiguranim smjerovima dužine 8-50 metara sa opremom: jedno uže, pojas, penjačice, kompleti, sprave za osiguranje, magnezij i skoro uvijek kaciga.

Dugi sportski smjer se izvodi sa više dužina užeta, po istim pravilima kao za kratke smjerove. Ovo takmičenje je najbliže klasičnom alpskom penjanju (pristup, silaz, vremenski duži usponi, poznavanje planina i uslova u njima). Razmaci između spitova mogu biti i duži.

Bouldering je intenzivno penjanje (tehnika, fleksibilnost, snaga) na stijene visine do par metara, bez bilo kakvog navezivanja. Potreban je oprez kod doskoka sa međusobnim osiguravanjem pri padu. Od opreme se koriste penjačice, magnezij i strunjača.[4]

OpremaUredi

  • Penjačice su obuća napravljena od raznih materijala i vibram gume. Povećavaju trenje između penjačevih stopala i stijene.
  • Penjački pojas služi za osiguranje penjača prilikom pada, navezivanjem na uže.
  • Uže se sastoji od jezgre i košuljice, te kontrolne niti. Koriste se dinamička užeta radi amortizacije pada, debljine od 9.1 do 11.0 mm, dužine od 60 do 70 m. Uže mora imati UIAA oznaku. Do penjališta se nosi u torbi.
  • Zamka je statično pomoćno uže, dužine 5-6 m. Koristi se za osiguranje prilikom samospuštanja.
  • Gurtna raznih širina i dužina služi za izradu sidrišta, kod samospuštanja, samosiguranja.
  • Karabiner s maticom je metalni dio opreme koji služi kod izrade sidrišta i samospuštanja.
  • Vrećica sa magnezijem
  • Penjačka kaciga[5]

ReferenceUredi