Wikipedija

Sporazum iz Waitangija

Sporazum iz Waitangija (engleski: Treaty of Waitangi; maorski: Tiriti o Waitangi) je sporazum kojeg su 6. veljače 1840. godine potpisali predstavnici britanske Krune i brojni maorski poglavice sa Sjevernog otoka na Novom Zelandu. Posljedica sporazuma bilo je proglašenje britanskog suvereniteta nad Novim Zelandom, što je u svibnju 1840. godine uradio guverner William Hobson.

Sporazum iz Waitangija
Sporazum iz Waitangija

Jedna od preživjelih kopija sporazuma

Generalno
Tip sporazuma sporazum
Jezici engleski, maorski
Potpisnica 500+
Potpisivanje 6. veljače 1840.
Novi Zeland Waitangi, Novi Zeland
Stranke
Strana 1 Strana 2
Strane Ujedinjeno Kraljevstvo Britanski Imperij Maori
Potpisnici William Hobson Poglavice maorskih plemena sa Sjevernog otoka

Sporazum je uspostavio funkciju guvernera Novog Zelanda, priznao je vlasništvo Maora nad njihovom zemljom, šumama i ostalim posjedima te ime je dao status subjekata Britanskog Imperija. Zauzvrat, Maori su predali Novi Zeland kraljici Victoriji, davši njezinoj vladi ekskluzivno pravo pri kupovini zemljišta.[1] Sporazum je sastavljen i potpisan u dva primjerka, jednom na engleskom i jednom na maorskom, međutim te se verzije toliko razlikuju da i danas ostaje nejasno što su dvije strane zapravo ispregovarale. Iz britanskog kuta gledišta, sporazum je Ujedinjenom Kraljevstvu dao suverenitet nad Novim Zelandom, a njihovom guverneru pravo da vlada na otoku. Maori, s druge strane, vjeruju kako su Britaniji cesijom predali pravo vladavine u zamjenu za zaštitu, bez odricanja od prava na upravljanje vlastitom politikom.[2] Nakon inicijalnog potpisivanja, kopije sporazuma su nošene po Novom Zelandu kako bi i drugi plemenski vođe potpisali i pristupili istom.[3] Danas postoji ukupno devet kopija sporazuma, uključujući i originalni, potpisan 6. veljače 1840. godine.[4] Sporazum je potpisalo između 530 i 540 Maora, a najmanje 13 potpisnika bile su žene.[5][6][7][8]

Sporazum je ponovo postao aktualan tokom 1970-ih, posebice u kontekstu tada aktualne problematike oko statusa Maora, mahom u vezi s pitanjem vlasništva nad zemljom.[9] Maori su se pozivali na sporazum u sporovima oko gubitka zemljišta i nejednakog tretmana od strane države, imavši pritom različit uspjeh. Maori su već krajem 1960-ih počeli ukazivati na brojna kršenja sporazuma, što je potaklo povjesničare da sve više naglašavaju problem različitih verzija sporazuma.[10] Sve ovo je 1975. godine dovelo do uspostave Waitangijskog tribunala, trajne komisije koja je zadužena za istraživanje i predlaganje rješanja sporova oko kršenja izvornog sporazuma od strane Krune ili njezinih predstavnika.

Gotovo 150 godina nakon izvornog potpisivanja, vlada je dokumentu pokušala dati sudsku i moralnu snagu definiranjem nove verzije dokumenta koja bi sadržavala "duh" sporazuma, a koja je realizirana kroz načela sporazuma iz Waitangija. Taj je pokušaj bio samo djelomično uspješan i demonstrirao je kako je izvorni sporazum bio preslab i nedovoljno jasan da bi ga se koristilo kao državotvorni dokument.[11]

Ipak, danas se sporazum uglavnom smatra osnivačkim po pitanju nastanka novozelandske države te čini sastavni dio novozelandskog Ustava. Unatoč tomu, oko njega se i dalje vode žestoke debate i on ostaje predmet spora kako među Maorima, tako i među nemaorskim stanovništvom na Novom Zelandu. Mnogi Maori smatraju kako Kruna nije ispunila svoje obveze prema sporazumu te su pred stalnim tribunalom prezentirali dokaze u korist toga. S druge strane, neki predstavnici nemaorskog stanovništva su sugerirali kako Maori nastoje zloupotrijebiti sporazum kako bi ostvarili specijalne privilegije.[12][13] Kruna, s druge strane, nije obvezna postupati prema prijedlozima tribunala, međutim u mnogim je slučajevima priznala kršenja sporazuma i, na ovaj ili onaj način, nadoknadila štetu. Te naknade se danas broje u ukupnom iznosu od nekoliko stotina milijuna dolara u dobrima i novcu, ali i brojnim formalnim isprikama.

Datum sporazuma se od 1974. godine slavi kao Waitangi Day, koji ima status državnog praznika.

Reference uredi

  1. ↑ Patricia Burns (1989). Fatal Success: A History of the New Zealand Company. Heinemann Reed. str. 153. ISBN 0-7900-0011-3. 
  2. ↑ „Meaning of the Treaty”. Waitangi Tribunal. 2011. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-14. Pristupljeno 12 July 2011. 
  3. ↑ "Treaty of Waitangi signings in the South Island", Christchurch City Libraries
  4. ↑ „Treaty of Waitangi – Te Tiriti o Waitangi”. Archives New Zealand. Pristupljeno 10 August 2011. 
  5. ↑ „Treaty of Waitangi”. Waitangi Tribunal. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-16. Pristupljeno 28 May 2015. 
  6. ↑ C. Orange.The Treaty of Waitangi. Bridget Willians .1987.Appendices P 260
  7. ↑ "In 1840 the document served its original purpose-to proclaim British sovereignty over the country and bring it into ...the British Empire". Michael King, Nga Iwi O Te Motu, Reed, Auckland, 2001. p 35
  8. ↑ „Treaty of Waitangi: Questions and Answers”. Network Waitangi. 2012. str. 13. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-26. Pristupljeno 28 May 2015. 
  9. ↑ „The Treaty in practice: The Treaty debated”. nzhistory.net.nz. Pristupljeno 10 August 2011. 
  10. ↑ „Treaty of Waitangi – Meaning”. Waitangi Tribunal. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-14. Pristupljeno 10 August 2011. 
  11. ↑ Michael King, Nga Iwi O Te Motu, Reed, 2001, p 35
  12. ↑ Dr Donald Brash (26 March 2004). „Orewa Speech – Nationhood”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 20 March 2011. 
  13. ↑ Radio Live (1 February 2012). „AUDIO: Laws vs. JT on the Treaty of Waitangi”. Pristupljeno 8 February 2012. 

Vanjske poveznice uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sporazum_iz_Waitangija&oldid=41424695