Spokoj (budizam)

Spokoj ili smirenost (sanskrit: उपेक्षा upekkhā) je temeljna budistička vrlina. To je kvalitet emotivne smirenosti, uravnoteženosti i mira, naročito u teškim situacijama. Ponekad se naziva i staloženost, ravnoteža (susamāhita) ili usredištenost (mađđhatta).[1]

Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Budistički ideal spokoja je starogrčku filozofiju uveo Piron pod nazivom ataraksije.[2] Neki je prevode grčkim filozofskim terminom apatija (apatheia).[3]

Spokojstvo je stav stabilnosti bez obzira na okolnosti u kojima se nađemo, takođe odsustvo pristrasnosti prema bilo kome.[4]

Budino učenje uredi

 
Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.

Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.[5]

– Buda

Buda je govorio da dva kvaliteta, smirenje i uvid, čine znanje:

Dva su kvaliteta koja čine jasno znanje. Smirenje i uvid. Kada je smirenje razvijeno, um je razvijen. A kada je um razvijen, svaka strast je napuštena. Kada je uvid razvijen, mudrost je razvijena. A kada je mudrost razvijena, svako neznanje je napušteno.[6]

– Buda

Prema Budinom učenju, spokoj je jedno od četiri uzvišena boravišta (brahma vihāra). Ostala tri su prijateljska ljubav (mettā), saosećanje (karunā) i sa-radost (muditā).[4]

Tumačenja uredi

Spokoj je jedan od načina na koji ljubav može da se izrazi. Izraziti ljubav prema nekome ko nas je povredio ili ko je bezrazložno zao, je da ostanemo mirni, neuznemireni i lišeni mržnje.[1] Takođe, spokojstvo je dobar odgovor na mnoga iskušenja i čulne podražaje. Ona će učiniti da nam razum ostane u ravnoteži i da se, kako je to Buda rekao, "krećemo ravno preko neravnog" (SN I.7)

Neki budisti prave jasnu razliku između spokoja i ravnodušnosti. Ako ostanemo mirni kada uznemirenost nije prikladna, opravdana ili korisna, to je spokoj. Ako ostajemo mirni i neuključeni zato što nećemo da nas bilo šta ometa, to se može nazvati ravnodušnošću. Spokojstvo nastaje iz znanja, ravnodušnost iz neznanja i sebičnosti.[1] Drugi, pak, smatraju ravnodušnost pravim značenjem.[3]

Literatura uredi

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori uredi

Vidi još uredi