Splitski evanđelistar

Splitski evanđelistar (lat. Evangeliarium Spalatense) je najstarija sačuvana rukopisna knjiga (kodeks) u Hrvatskoj. Čuva se u Riznici splitske katedrale, a datira se u 8.-9. stoljeće. Neka novija mišljenja zalažu se za raniji nastanak koji smještaju u 6.-7. stoljeće, a kao mjesto nastanka navode grad Salonu.[1][2]

Sadržaj i uporaba

uredi

Sastoji se od 309 pergamentnih folija, složenih u kvaternione kojih je u početku bilo i do 43, ali nisu svi sačuvani.[3] Tekst je pisan u dva stupca na stranici. Pisana je poluuncijalom, a naslovi uncijalom.[4] Sadrži četiri evanđelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu), a koristio se kao liturgijska knjiga iz koje se svečano čitalo i pjevalo nedjeljom i većim blagdanom. Na praznim stranicama kasnije su dopisani još neki djelomični tekstovi Novog zavjeta koji su se prigodno čitali tijekom liturgijske godine.[1]

Po srednjovjekovnoj legendi, napisao ga je svojom rukom i apostolskim slovima sv. Dujam, koji je umro mučeničkom smrću u progonu kršćana za vladavine cara Dioklecijana.

Moguće je da je Splitski evanđelistar služio i za polaganje prisege prigodom krunidbe kralja Zvonimira 1076. u Solinu, a vrlo vjerojatno i prigodom prisega drugih hrvatskih vladara prije i poslije Zvonimira.[2]

Povezano

uredi

Bilješke

uredi
  1. 1,0 1,1 Hrvatska opća enciklopedija, str. 146.
  2. 2,0 2,1 Prvi reprint najstarije sačuvane knjige u Hrvatskoj - Splitskoga evanđelistara
  3. Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.
  4. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-07. Pristupljeno 2014-07-26. 

Literatura

uredi