Lista škotskih vladara

(Preusmjereno sa stranice Spisak škotskih kraljeva)

Kralj Škota ili kralj Škotske je bio vladar Kraljevine Škotske.

Kraljevski grb Škotske
Imena ranih kraljeva su prilagođeni oblici njihovih latiniziranih imena. Rani kraljevi su koristili srednjovjekovne galske verzije tih imena, dok se danas u Škotskoj koriste anglicizirane verzije.

Dinastija Alpin

uredi

U početku su škotski vladari nosili titulu kralja Pikta, a kruna se nije nasljeđivala po principu primogeniture, nego je prelazila s jedne na drugu liniju potomaka Kennetha I.

Duncan I je bio sin Bethóc, kćerke Malcolma II.


Alexander III je umro nadživjevši svu svoju djecu, dva sina i jednu kćerku. Njegovi sinovi nisu imali djece, ali kćerka, norveška kraljica Margareta, ostavila je iza sebe istoimenu kćerku, koju su Alexander III i škotski plemići priznali za nasljednicu.

Interregnum

uredi

Nakon utapanja kraljice Margarete, koja je krunu naslijedila od djeda kada je imala tri godine i "vladala" do svoje smrti u sedmoj godini života a da pri tom nikada nije kročila na škotsko tlo, uslijedio je dvije godine dug interregnum. Nije više bilo potomaka kralja Vilima I i nije bilo jasno ko je zakoniti nasljednik krune. Trinaest osoba je polagalo pravo na krunu. Edward I, je kao arbitar odlučio da kruna pripada Ivanu de Balliol.

Interregnum

uredi

Engleski kralj Edward I je ubrzo prisilio kralja Johna na abdikaciju. Deset godina je škotsko prijestolje bilo prazno, a Škotskom su upravljali Englezi. Robert Bruce, unuk jednog od pretendenata koji su polagali pravo na krunu nakon Margaretine smrti, započeo je pobunu protiv Engleza i uspio postati kralj.

Prvi kralj iz dinastije Stewart bio je sin Margarete, kćerke Roberta I, koja je u poodmakloj trudnoći pala s konja, rodila nedonošče, budućeg Roberta II, i zatim umrla. Robert II je bio osam godina stariji od vlastitog ujaka, Davida II, kojeg je naslijedio. Nakon Roberta III uslijedio je niz od sedam monarha koji su krunu naslijedili kao maoljetnici, te umjesto kojih su zapravo vladale njihove majke i moćni plemići.

Mary I je bila udata za Henrya Stuarta, koji (uprkos istom prezimenu) nije bio patrilinearni potomak Roberta II. Stoga su njihovi potomci pripadali novoj dinastiji. James VI je naslijedio englesku i irsku krunu od Elizabete I i počeo sebe nazivati kraljem Velike Britanije, ali engleski i škotski parlamenti odbili su njegovu ideju o sjedinjenju kraljevina. William II je pripadao dinastiji Oranje-Nassau, ali kako je bio sin Mary Henry Stuart i savladar Mary II Stuart, obično se u listama pojavljuje među Stuartima.

Nakon pogubljenja Charlesa I uslijedio je treći škotski interregnum koji je trajao od 1649. do 1660. godine. Kada je Charles II postao kralj, parlament je odlučio da je njegova de iure vladavina započela u trenutku smrti Charlesa I.

Kraljica Ana, posljednji vladar iz dinastije Stuart, je uspjela je ostvariti ono o čemu je prvi Stuart, James VI, sanjao: 1. maja 1707. godine Škotska i Kraljevina Engleska su se ujedinili i postali Kraljevina Velika Britanija. Anne je tako postala kraljica Velike Britanije.