Soylent Green

Soylent Green

poster koji je izradio John Solie
Režija Richard Fleischer
Producent Walter Seltzer
Russell Thacher
Scenario Stanley R. Greenberg
Predložak Make Room! Make Room!
1966 novel; autor:
Harry Harrison
Uloge Charlton Heston
Leigh Taylor-Young
Edward G. Robinson
Muzika Fred Myrow
Fotografija Richard H. Kline
Montaža Samuel E. Beetley
Distribucija Metro-Goldwyn-Mayer
Datum(i) premijere
19. april 1973 (1973-04-19)
Trajanje 97 min.
Zemlja  Sjedinjene Države
Jezik engleski
Bruto prihod 3,600.000 $(rentals)[1]

Soylent Green (sh. Zeleni sojlent), u Jugoslaviji prikazivan i pod naslovom Zeleno sunce, je američki science fiction film snimljen 1973. godine u režiji Richarda Fleischera, poznat kao jedno od klasičnih ostvarenja žanra.

Predstavlja adaptaciju romana Make Room! Make Room! Harryja Harrisona. Radnja se događa 2022. godine u New Yorku koji je, kao i ostatak svijeta, suočen sa posljedicama prenaseljenosti u obliku zagađenja, nezaposlenosti, kolapsa ekonomije i infrastrukture i sveopćeg siromaštva, pri čemu samo sićušna elita uživa u luksuzu kao što su električna rasvjeta i pitka voda. Protagonist, čiji lik tumači Charlton Heston, je policijski detektiv kome je dodijeljena istraga ubistva bogatog poslovnog čovjeka, a koja je na kraju povezana sa "sojlentom", prehrambenim proizvodom koji se koristi za prehranu stanovništva.

Film je u odnosu na predložak radnju pomjerio nekoliko decenija u budućnost, te je učinio daleko mračnijom, pod snažnim uticajem apokaliptičkih predviđanja o efektima prenaseljenosti, zagađenja i efekta staklenika nalik na tada izuzetno popularnu knjigu The Population Bomb američkog publicista i naučnika Paula R. Ehrlicha. U njemu je na relativno jednostavan, ali efektan način stvoren distopijski svijet gdje umjesto futurističke tehnologije dolazi do sveopće regresije. Publici su, pak, izuzetno imponirali glumački nastupi, a među kojima se posebno ističe Edward G. Robinson u ulozi protagonistovog ostarjelog cimera i pomoćnika; u vrijeme snimanja Robinson je bolovao od raka mokraćnog mjehura i znao je da će uskoro umrijeti, ali o tome nije ništa govorio ekipi; scena u kojoj njegov lik umire (a koja je bila snimljena pred sam kraj snimanja, i posljednja koju je napravio) se zbog toga često navodi kao jedan od najpotresnijih trenutaka u historiji američke kinematografije. Iako mainstream kritika nije bila pretjerano oduševljena filmom, među poklonicima žanra je Soylent Green stekao izutetnu popularnost, a sa vremenom i svojevrsni kult status.

UlogeUredi

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. "Big Rental Films of 1973", Variety, 9 January 1974 p 19

Vanjske vezeUredi