Sony Corp. of America protiv Universal City Studios, Inc.

Dolazak videorekordera u kućanstva diljem Amerike početkom 1980-ih doveo je do negodovanja medijske industrije: vlasnici videorekordera dobili su mogućnost snimanja sadržaja TV programa te ga gledati po volji, umjesto da ga kupe u trgovini. Britanska glazbena industrija čak je započela slogan "kućno snimanje ubija glazbu".[1] U slučaju Sony Corp. of America protiv Universal City Studios, Inc. iz 1984., poznat i kao "slučaj Betamax", Vrhovni sud SAD-a donio je dalekosežnu odluku tijesnom većinom od pet naprema četiri da kućno snimanje filmova sa TV-a putem videorekordera ne predstavlja kršenje autorskog prava, već se radi o poštenoj upotrebi. Universal Pictures i Walt Disney Company svojedobno su tužili Sony i zahtijevali prestanak proizvodnje Betamaxa, no izgubili su spor čime je snimanje filmova sa TV-a za kućne potrebe postalo zakonito.[2]

Sony Corp. of America protiv Universal City Studios, Inc.
Betamax Tape v2.jpg
Datum rasprave: 18.1., 1983
Datum ponovne rasprave: 3. 10., 1983
Datum presude 17.1., 1984
Puni naziv slučaja"Betamax slučaj"
Citations464 U.S. 417 (more)
104 S. Ct. 774; 78 L. Ed. 2d 574; 1984 U.S. LEXIS 19; 52 U.S.L.W. 4090; 220 U.S.P.Q. (BNA) 665; 224 U.S.P.Q. (BNA) 736; 55 Rad. Reg. 2d (P & F) 156
Kasnija istorijaŽalba odbijena, čime je presuda postala konačna i pravomoćna
Presuda
Sud je presudio da je običnim građanima dozvoljeno snimanje sadržaja sa TV-a za kućnu upotrebu, te da to ne krši autorsko pravo.
Članovi suda
Warren E. Burger, William J. Brennan, Jr., Byron White, Thurgood Marshall, Harry Blackmun, Lewis F. Powell, Jr., William Rehnquist, John P. Stevens, Sandra Day O'Connor
Većinsko mišljenje:Stevens, pridružili se: Burger, Brennan, White, O'Connor
Načelna saglasnostBlackmun, pridružili se: Marshall, Powell, Rehnquist
Primenjeno pravo
17 U.S.C. § 101 et seq. (Zakon o autorskom pravu 1976.)

Općenito je mišljenje da je ova parnica dovela do blagodati industrije kućnog video tržišta, jer je postala sigurno i zakonito područje za tehnologiju. Uvela je i promjene u industriji zabave, koja je prihvatila standard prethodnog objavljivanja filmova filmskih kuća na tržištu. Početkom 21. stoljeća, ovaj je slučaj naišao na nove izazove, pošto je pokrenuta masovna kampanja dijeljenja filmova i glazbe putem piratskih web stranica.[3]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi