Sonković
Selo Sonković je smješteno oko 7 km sjeverno od grada Skradina. Iz sela, u pravcu jugozapada, baca prostran pogled na Prukljansko jezero i krševitu, ali i plodnu "Guduču" s ornitološkim rezervatom, nazvanu po istoimenoj rječici koja teče tim područjem i ulijeva se u jezero. Na Prukljanskom jezeru se nalazi i otočić Stipanac s Gavanovim dvorima, zadnjom postajom nekadašnjeg rimskog vodovoda, "Implecusa" koji je vodu crpio iz poznatog izvora "Sonković" ispod zaseoka Kaštela (Guberine). Otkad je tog izvora, još nije zabilježeno u njegovoj povijesti da je ikad presušio, a voda neprestano teče i danas.
Sonković
| |
|---|---|
  Sonković Sonković na karti Hrvatske | |
| Županija | Šibensko-kninska |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 43.856352473170574 N |
| - z. d. | 15.870120372536074 E |
| Pošta | 22222 Skradin |
| Pozivni broj | 022 |
| Autooznaka | ŠI |
Povijest uredi
Selo vuče svoje povijesne korijene još iz srednjeg vijeka (ostaci utvrde Sonković) te iz doba Turaka koji su zapravo i osnovali nahiju Sonković (1528.) koja je bila jedna od nahija vilajeta Hrvati. Samo ime selu dali su plemići Sonkovići, vlasnici tvrđave Sonković. Ako se vjeruje u postojanje naseobine starih Rimljana na Prukljanskom jezeru, onda se može i naznačiti da je život ovdje postojao prije dolaska Hrvata na ove prostore.
Mjesto je bilo samostalna župa u srednjem vijeku jer se zaključuje da iz tog doba potječe nekadašnja crkvena kuća koja se nalazila u zaseoku Matići. Od dolaska Turaka pa do 1735. godine mjesto naizmjenice pripada župama Skradin i Krković. Od 1735. pa do 1876. u sastavu je novoosnovane župe Vaćane. Godine 1876., spajanjem župa Vaćane i Krković, nastaje jedinstvena župa Piramatovci, u kojoj se nalazi i selo Sonković.
Stanovništvo uredi
Prema statističkim podacima iz 1862. godine u Sonkoviću je bilo 78 kuća, a Sonković je imao 300 stanovnika. Srba pravoslavne vjere bilo je 158 ili 52.7%, a Hrvata katoličke vjere 142 ili 47,3%.[1])
Od tada broj stanovnika je rastao sve do 1961. kada dostiže brojku od 937., a zatim dolazi do njegovog postepenog pada, te prema popisu stanovništva 1991. u Sonkoviću je bilo svega 695 stanovnika slijedeceg nacionalnog sastava: Srbi 360 ili 51.8%, Hrvati 307 ili 44,2%, Jugosloveni 2, Česi 1 i ostali 25.[2] Srpska prezimena 1991. su bila: Bakula, Devrnja, Dragović, Ðilas, Kornjača, Marić, Matić (u zaseoku Lemići), Miđić, Pavasović, Seper, Skočić, Svitlica, Vuković (u zaseoku Lemići), a hrvatska: Babić, Guberina, Jurić, Keran, Lovrić, Matić (u zaseoku Matići), Palinić, Rajčić, Roško, Sladić, Vuković (u zaseoku Skočići-Kerani).
Do drastičnog pada stanovnika dolazi 1995. godine, poslije odlaska Srba iz Krajine 5.8.1995., tako da u selu nakon toga živi većinsko hrvatsko katoličko stanovništvo u 82 obitelji s 234 stanovnika (prema podacima iz 2004. godine), dok srpskih obitelji pravoslavne vjere ima 35 (58 žitelja).
Znamenitosti uredi
• crkva blaženog Alojzija Stepinca, prva u Hrvatskoj koja je posvećena upravo tom blaženiku
• Arheološki lokalitet stare crkve Svetog Marka, minirane i do temelja porušene za vrijeme Domovinskog rata, zaštićeni spomenik kulture
• Spomen-obilježje šest civilnih žrtava pogubljenih tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku
• Izvor pitke vode "Sonković"
• Srednjovjekovna kula Sonković
Šport uredi
U selu djeluje Boćarski klub Sonković koji svake godine, tradicionalno, organizira na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, 5.kolovoza, poznati boćarski turnir "Oluja 95".
