Solistička kadenca


Izraz kadenca (ital. i eng. Cadenza)[1] u muzici ima dva značenja:

Kadenca u C-Duru.
Kadenca u C-Duru.
Zvučni primer kadence u C-Duru.


1. Jedno od njih ste već upoznali na časovima solfeđa, pevajući u razloženim akordima kadence u raznim tonalitetima: u tom smislu (melodijskom i harmonskom), kadenca je niz akorada koji karakteriše određeni tonalitet i kojim se završava muzička celina.


2. No, kadenca ima i drugo značenje: odlomak koji izvodi solista sam, dok (klavirska ili orkestarska) pratnja pauzira, kao na primer:


Primer solističke kadence u kompoziciji za klarinet i orkestar autora R. Lazića - V. Peričića: Introduzione, Thema e Variazioni.
Nastup solističke kadence je radi preglednosti markiran crvenom bojom.


Takva, solistička kadenca[2] se nalazi najčešće pri kraju kompozicije (prvi stav koncerta, mada može i u ostalim stavovima). Obično se beleži sitnijim notama, a izvodi se u slobodnom tempu, bez podele u taktove, kao kakva improvizacija (i zaista, u klasičnim koncertima kompozitori obično nisu ni komponovali kadencu, već su prepuštali izvođaču da je improvizuje i u njoj prikaže svu svoju virtuoznost, ali i muzikalnost).


Kadenca u klarinetskom solo-štimu za kompoziciju Introduzione, Thema e Variazioni, R. Lazića - V. Peričića.


Solistička kadenca se obično javlja na koroni i često se završava trilerom, koji priprema ponovni ulazak klavira ili orkestra.

Vidi još uredi

Izvori uredi