Otvori glavni meni

Socijalistička narodna partija Crne Gore

Socijalistička narodna partija Crne Gore je socijaldemokratska stranka u Crnoj Gori. Njen predsjednik je Vladimir Joković, a pripada grupi stranaka srpskog naroda u Crnoj Gori.

Socijalistička narodna partija Crne Gore
SNP CG
Osnovana 18. februar 1998.
Sedište Ulica Vaka Đurovića 5, Podgorica
Država  Crna Gora
Ideologija Socijaldemokratija,
Srpsko-crnogorski unionizam.
Politička pozicija Levica
Skupština Crne Gore
9 / 81
internet stranica

IstorijaUredi

Kada vraćate pare? Nastala je iz ogranka vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore 1998. godine. Osnivač i prvi predsjednik stranke je bio bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović.

Na izborima 1998. stranka nastupa samostalno pod vođstvom Momira Bulatovića, osvaja 35,62% glasova i 29 poslanika plasirajući se na drugo mesto iza koalicije Da živimo bolje (DPS-NS-SDP). Bulatović je 19. maja 1998. postao predsednik savezne vlade SRJ i SNP ulazi u vlast na federalnom nivou sa Miloševićevim SPS-om.

Posle saveznih izbora 2000. i pada Slobodana Miloševića u Srbiji, pro-evropska i reformska struja Predraga Bulatovića preuzima liderstvo i dolazi u sukob sa Momirom Bulatovićem, koji je zatim zbog odluke glavnog odbora SNP-a da uđe u koaliciju sa DOS-om, napustijo SNP i formirao Narodnu socijalističku stranku.

Posla toga zajedno sa Srpskom narodnom strankom i Narodnom strankom, SNP ulazi u unionističku koaliciju Zajedno za Jugoslaviju. ZZJ osvaja drugo mesto na izborima 2001. i preko 40% glasova, ali usled nemogućnosti formiranja vlade sa LSCG-om, izbori se ponavljaju. Na izborima sledeće godine, ZZJ menja ime u Zajedno za promjene, ali je sa skoro 38% glasova ipak poražena od koalcije koju je vodio DPS.

Bila je lider opozicije, prosrpska stranka sve do izborno kraha koalicije unionista na parlamentarnim izborima 2006. godine, i bila je glavna politička stranka na referendumu o nezavisnosti koja je kampanjisala za opciju državne unije sa Srbijom 2006. godine, na kojoj je opcija NE za dlaku izgubila. Istog trena rezultate nije priznala nezavisnost Crne Gore, i sastavila je Bijelu knjigu, koja je raspravljala o upitnosti referendumskih rezultata i iznosila statističke podatke o nelogičnostima i prekršajima vladajuće koalicije Mila Đukanovića.

Na parlamentarnim izborima 2009. godine, po drugi put u istoriji, nastupa samostalno, nakon neuspjeha da se formira jedinstvena lista cjelokupne opozicije odbijanjem Liberalne partije Crne Gore i kraha u pregovorima sa Novom srpskom demokratijom i Pokretom za promjene. SNP je na ovim izborima svojila 16,5% glasova i 16 poslanika u skupštini i time je posle izbore bila prva opoziciona stranka.

Na parlamentarnim izborima 2012. godine, propodaju ponovo pregovori sa Novom i PzP-om, oko ulaska SNP u tek formirani Demokratski front. Zbog toga SNP odlučuje još jednom samostalni nastup, ali jedan deo članstva pod vođstvom Predraga Bulatovića i Milana Kneževića, napušta stranku i prelazi u Front. SNP je na izborima osvojila treće mesto iza vladajuće koalicije i Fronta, odnosno 11,06% glasova i 9 poslanika, i time izgubila je 7 poslanika u poređenju sa 2009.


Izborni rezultati SNPUredi

Godina izbora % Mandati
1998. 35,62 29
2001. koalicija Zajedno za Jugoslaviju 21
2002. koalicija Zajedno za promjene 19
2006. 14,07 (sa NS i DSS) 8
2009. 16,54 16
2012. 11,06 9

Predsjednici SNPUredi

Spoljašnje vezeUredi