Smederevski sandžak

Smederevski sandžak (tur. Semendire Sancağı) je upravna jedinica Osmanskog carstva u kojoj je izbio Prvi srpski ustanak, a čiji je domaći kolokvijalni naziv Beogradski pašaluk (tur. Belgrad Paşalığı). Među Turcima Osmanlijama Smederevski sandžak je takođe bio poznat i kao oblast Morava (nezvaničan naziv). Na osnovu današnjih procena Smederevski sandžak je u momentu izbijanja Prvog srpskog ustanka imao oko 400.000 stanovnika, od kojih su oko 40-50.000 bili muslimani (najvećim delom srpskog jezika).

Smederevski sandžak (Beogradski pašaluk) 1791.

Zabuna u vezi sa zvaničnim nazivom Smederevskog sandžaka je jedan od velikih propusta domaće istoriografije, a istorijski netačan naziv Beogradski pašaluk je kasnije našao put i do stranih istoričara.

Smederevski sandžak osnovan je neposredno nakon pada Srpske despotovine (1459. godine). Nakon otomanskog osvajanja Beograda (1521. godine) uprava Smederevskog sandžaka je premeštena u Beogradsku tvrđavu. Do 1541. godine Smederevski sandžak je bio u sastavu Rumelijskog ejaleta (tur. Rumeli Eyaleti ili tur. Rumeli Beylerbeyliği), a od tada do kraja 17. v. Budimskog beglerbegluka. U Beogradu je, u vreme Osmanskog carstva, postojalo 273 džamija i mesdžida[α 1][1]. U vreme austrijske vladavine (1717—1739) srušen je velik broj džamija, a ostale su srušene nakon prvog srpskog ustanka.[2]

Krajem 18. v. Smederevski sandžak se delio u 12 nahija, koje će ostati do izbijanja Prvog srpskog ustanka: beogradska, smederevska, požarevačka, ćuprijska, jagodinska, kragujevačka, užička, valjevska, šabačka, rudnička, sokoska i boravička.

Povezano uredi

Fusnote uredi

  1. Mesdžid je posebna islamska bogomolja bez minareta.

Izvori uredi

  1. Evliya Çelebi, Seyahatname (Putopisi), 17. vijek.
  2. „Ahmet Alibašić, Muslimani jugoistočne Evrope”. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-08. Pristupljeno 2008-09-08.