Službeni pasoš
Službeni pasoš ili putovnica („Passeport de service”) je posebna putna isprava, koja se saglasno zakonu o putnim ispravama svake države izdaje službenicima konzularnih ili diplomatskih predstavništava države koji deluju na službenim poslovima u inostranstvu ili međunarodnim organizacijama. Ovakva isprava se dodeljuje licima koja nisu obuhvaćena punim obimom diplomatskih imuniteta i privilegija, pre svega višim državnim službenicima, funkcionerima na položajima i u skladu sa zakonom države pošiljaoca drugim rukovodećim radnicima sa posebnim ovlašćenjima u drugim državnim organima, kada putuju u inostranstvo službenim poslom koji zahteva posedovanje službenog pasoša i ovog vida zaštite, u skladu sa zakonima ili propisima. Nosioci službenog pasoša, po pravilu, poseduju sve imunitete i privilegije definisane Bečkom konvencijom o konzulranim odnosima iz 1963. godine.[1] Ovo uključuje imunitet od građanske i upravne jurisdikcije, i sve poreske i druge finansijske, carinske i imigracione olakšice u svrhu nezavisnog i samostalnog vršenja svojih obaveza van jurisdikcije države primaoca, a u unteresu države pošiljaoca. Za razliku od diplomatskog imuniteta koji je apsolutan (u krivično-pravnom pogledu), kao i neprekidan i kontinuiran, odnosno važi i kada lice nije na dužnosti, službeni imunitet važi samo i isključivo u vezi sa vršenjem službenog posla za interes svoje države.
Službeni pasoš, po pravilu, izdaje Ministarstvo inostranih poslova (u većini država sveta), saglasno propisima Vlade i uskladu sa međunarodnim pravom. Službeni pasoš važi samo kada je na njih utisnuta službena viza.
Po pravilu, skoro u svakoj zemlji, Službeni pasoš se može izdati i članu uže porodice službenog lica kome je izdat takav pasoš, koji s njim živi u zajedničkom domaćinstvu i s njim putuje u inostranstvo ili boravi u inostranstvu.