Slobodne vještine

Izraz slobodne vještine, odnosno sedam slobodnih vještina (lat. studia liberalia, ili septem artes liberales) u najširem smislu označava obrazovanje kome je glavni zadatak učenicima predati opće znanje, odnosno osposobiti ih za racionalno razmišljanje i razviti im intelektualne sposobnosti, a nasuprot obrazovanja koje naglasak stavlja specijalizaciju vezanu uz određenu vještinu ili oblast. U suvremenom svijetu se pod slobodnim vještinama smatraju književnost, jezici, filozofija, historija, matematika i nauka. [1]

Antički koncept uredi

U užem smislu se pod tim izrazima podrazumeva koncept obrazovanja u antičkom svijetu, odnosno sedam veština koje je Boecije je podelio ove veštine u dve grupe tako da prve tri čine tropuće (trivium) a preostale četiri čine četvoropuće (quadrivium). Rimske škole nestale su ubrzo nakon pada Rimskog carstva u svim delovima Evrope. Međutim, u Italiji one su nastavile da se razvijaju. Tamo je rimsko pravo ostalo na snazi i pravnici su se dalje obučavali u retorskim školama. Ove škole takođe su obrazovale i profesionalne pisce pisama koji su opsluživali nepismeno stanovništvo. Način rada kao i predmeti koji su se izučavali u ovim školama poslužili su kao izvor za crkvene škole koje su se postepeno razvijale u ostalim delovima zapadne Evrope.

  • Tropuće:
    • Gramatika- obuhvata čitanje i pisanje na latinskom jeziku,
    • Retorika- izučava hrišćanske retore (npr. Jovan Zlatousti) i podučavala je nadovezivanju reči u govoru, tj. tečnom govoru i izražavanju,
    • Dijalektika- bila je slična današnjoj logici kao nastavnom predmetu.
  • Četvoropuće:

Moderni koncept uredi

U modernom svijetu se koncept slobodnih vještina koristi u tzv. koledžima slobodnih vještina (liberal arts college) u SAD.

Reference uredi

  1. „Liberal Arts: Encyclopedia Britannica Concise”. Encyclopedia Britannica. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-06. Pristupljeno 2010-09-03.