Slobodan Novak (Split, 3. studenog 1924. – Zagreb, 26. srpnja 2016.) je hrvatski prozaik, romanopisac i esejist.

Pučku je školu završio u Rabu, a gimnaziju polazi u Splitu, te maturira u Sušaku. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u Zagrebu 1953. Drugi svjetski rat proveo je u partizanima, što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima «Digresije» i «Protimbe» (2003). Radio je kao lektor i korektor, dramaturg u HNK u Splitu, te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član HAZU od 1983.

Najpoznatije djelo mu je roman Mirisi, zlato i tamjan iz 1968. godine za koje je dobio NIN-ovu nagradu 1969. godine. Godine 1980. je svoj roman Izgubljeni zavičaj adaptirao u scenarij po kome je snimljen film u režiji Ante Babaje.

Djela uredi

  • Glasnice u Oluji, zbirka poezije (1950);
  • Izgubljeni zavičaj, autobiografski roman (1955);
  • Mirisi, zlato i tamjan, roman (1968);
  • Izvanbrodski dnevnik, kratki roman (1977);
  • Digresije, eseji (2001)
  • Protimbe, eseji (2003)

Vanjske veze uredi