Sjevernolaponski jezik
Sjevernolaponski jezik (ISO 639-3: sme[2]) ili Sami, kog vlastiti govornici zovu davvisámegiella ili sámegiella je najrašireniji jezik iz skupine Laponskih jezika, kojim se govori po sjeveru Skandinavskog poluotoka.[1]
| Sjevernolaponski jezik | ||
|---|---|---|
| davvisámegiella | ||
| Govori se u |  Norveška Švedska Finska
| |
| Region | Laponija | |
| Ukupno govornici | 25,700[1] | |
| Jezička porodica | Uralski jezici
| |
| Službeni status | ||
| Službeni jezik u | Laponiji | |
| Reguliran od | ||
| Jezički kodovi | ||
| ISO 639-1 | se | |
| ISO 639-2 | sme | |
| ISO 639-3 | sme | |
| ||
| Napomena: Ova stranica može sadržavati IPA fonetske simbole u Unicodeu. | ||
KarakteristikeUredi
Sjevernolaponski ima tri dijalekta; torne, morski laponski i ruija, 2 / 3 govornika govori ovaj posljednji.
Sjevernolaponski ima sedam padeža: nominativ, genitiv, akuzativ, lokativ, ilativ, komitativ i esiv.
Ima tri broja: jedninu, dvojinu (dual) i množinu, ali ne poznaje rodove.
RaširenostUredi
Sjevernolaponski govori oko 20,000 ljudi u norveškim okruzima Finnmark, Troms, Nordland i Ofoten.[1] Od 1987 ima status službenog po tim okruzima.[1]
U Finskoj ga govori oko 1700 ljudi u Regiji Lapland u kom ima od 2003. status službenog u općinama Utsjoki, Sodankylä, Inari i Enontekiö.[1]
U Švedskoj sjevernolaponski dijalekt torne govori oko 4,000 ljudi u Grofoviji Norrbotten po općinama Kiruna, Gällivare, Jokkmokk, Arjeplog, Arvidsjaur i selima Karesuando i Jukkasjärvi.[1]
Od 2009. ima status oficijalnog manjinskog jezika po grofovijama; Dalarna, Jämtland, Norrbotten i Västerbotten.[1]