Sivi vukovi (pokret)
Sivi vukovi (tur. Bozkurtlar), službeno poznati kao «Idealistička ognjišta» (tur. Ülkü Ocakları), su turska ultranacionalistička oružana organizacija.
| Sivi vukovi Bozkurtlar | |
|---|---|
 | |
| Aktivnost | od 1968. |
| Država |  Turska |
| Tip | Paravojna organizacija |
Osobine i historija uredi
Pokret je opisan kao neofašistički, antikomunistički, protugrčki, protualevijski, protukurdski, protuarmenski, homofobni, antisemitski i antikršćanski. Ima vrlo bliske odnose sa Strankom nacionalne akcije (MHP), od koje predstavlja paravojni ogranak.
Naime prvobitna ideja pokreta je se temeljila na principe panturkizma čime su apostoli bili Ziya Gökalp i Nihal Atsiz u prvoj polovici 20. stoljeća. Za vrijeme prve republike Atatürk je stvorio «Turska ognjišta», lanac društava koja su imale svrhu promicati turski nacionalni ideal i panturkizam. Poslije Atatürkove smrti 1938. godine, članovi «turskih ognjišta» prigovarali su tadašnjoj politici na političku dekadenciju panturkizma. Vlada je zatim smatrala te primjedbe opasnima i zahtijevao raspuštanje «turskih ognjišta» i suđenje njihovih članova. Među njima nalazio je se i Alparslan Türkeş. Dana 3. maja 1944. u Ankari su se okupile tisuće ljudi koji su demonstrirali protiv optužnice protiv pripadnika «turskih ognjišta».
Sive vukove je stoga formirao 1968. pukovnik Alparslan Türkeş iz već postojećeg omladinskog krajnje desničarskog pokreta. 9. februara 1969. će Türkeş osnovati zvaničnu političku stranku MHP a Sivi vukovi će mahom djelovati u dijaspori, napose u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Francuskoj. Pokret Sivih vukova je obilježio talas nasilja koji je 70-ih ukrokovao više od 5.000 smrti u Turskoj od razne političke prirode. Vođa organizacije će biti desetljećima Abdullah Çatlı, koji je umro 1996. u saobraćajnom udesu u autu zajedno sa Hüseyinom Kocadağom, zamjenikom šefa istanbulske policije.
Nakon državnog udara 1980., general Evren je osudio na zatvor nekoliko desetina pripadnika Sivih vukova zbog nasilja u prethodnjem desetljeću.
Poznati slučajevi uredi
- Ubojstvo Bedrettina Cömerta (11. marta 1978.)
- Ubojstov Doğana Öza (24. marta 1978.)
- Pokolj na trgu Taksim (1. maj 1977.)
- Pokolj u Bahçelievleru ([[Ankara, 8. oktobra 1978.)
- Pokolj u Maraşu (decembar 1978.)
- Ubojstvo Abdije İpekçije (1. februara 1979.)
- Atentat na Ivana Pavla II. (13. maja 1981.)
- Slučaj Emanuele Orlandi (22. juna 1983.)
- Rat za Nagorno-Karabah (1988–1994)
- Pobuna u mahali Gazi (12–15. marta 1995.)
- Državni udar u Azerbejdžanu (13–17. marta 1995.)