Sinan-begova džamija

Sinan-begova džamija (džamija Sinan-bega Boljanića), nalazi se u centru naselja Čajniče, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 6. do 10. jula 2004. godine, u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1][2] Nacionalni spomenik čine: džamija, groblje, šadrvan, česma, turbe u okviru haremskog zida, haremski zid sa ulaznom kapijom i turbe sa grobljem preko puta groblja džamije.

Istorija uredi

Sinan-beg (kasnije Sinan-paša) rođen je u naselju Boljanići. Bio je oženjen Šemsa-kadunom, sestrom Mehmed-paše Sokolovića. U historiji je poznat kao sandžak-beg Bosanskog sandžaka u periodu od jeseni 1562. do ljeta 1564. godine. Sandžak-beg Hercegovačkog sandžaka bio je u više navrata: u periodima od februara 1552. do februara 1557, od aprila 1563. do jeseni 1563, od ljeta 1564. do marta 1567, od juna do decembra 1569, i od aprila 1574. do februara 1580. godine.[3] Umro je 1582. godine i ukopan je u turbetu kraj svoje džamije u Čajniču.

Sinan-beg Boljanić je u Čajniču podigao džamiju oko koje se kasnije formirala mahala prozvana Sinan-pašina mahala. Uz džamiju je podigao mekteb, tekiju sa musafirhanom, karavan-saraj, 22 dućana, dvije radionice za štavljenje kože i dva mlina na Janji u Čajniču. Podigao je mekteb u selu Njegošević, mostove na Janji u selu Međuriječji, mesdžid u kasabi Sopotu u Nevesinjskom kadiluku, mekteb, hamam i karavan-saraj u kasabi Cernik, karavan-saraj i most u Priboju na Limu.

Džamija je sagrađena 1570. godine. U potpunosti je srušena 1992. godine. Obnova po izgledu iz 1570. godine, počela je 2016. Džamija se obnavlja zahvaljujući finansijskoj podršci Generalne direkcije vakufa Turske.[4]

Opis uredi

Prema konceptu prostorne organizacije džamija pripada jednoprostornim, potkupolnim džamijama sa otvorenim sofama natkrivenim sa tri male kupole ispred kojih je vanjski trijem sa kamenom munarom. Dimenzije stranica iznose oko 13,55 m. Visina do tjemena kupole iznosi 17,20 m, a munare, zajedno sa alemom, oko 40,0 m.

Odlikuje se sa dva elementa arhitektonskog rješenja karakterističnog za ovaj dio Balkana. Jedan element je osmougaoni tambur glavne kupole ojačan na uglovima pilastrima. Drugi je karakteristično istaknuta srednja kupolica trijema sa povišenim postoljem, zajedno sa dekorativnim kupolicama-tornjićima nad uglovima osnovnog kubusa. Ove karakteristike, zajedno sa starim motivima klesane dekoracije, upućuju na reprezentativna rješenja istanbulske arhitekture Sinanovog doba.

Literatura uredi

  • Andrej Andrejević, Islamska monumantalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, izdanje Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju i umetnost, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Beograd, 1984.
  • Evlija Čelebija, Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
  • Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3
  • Hivzija Hasandedić, El-Kalem, Sarajevo, 1990. – MUSLIMANSKA BAŠTINA U ISTOČNOJ HERCEGOVINI

Reference uredi

  1. „Sinan-begova džamija”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 12. 5. 2020. 
  2. „Uskoro obnova Sinan-begove džamije u Čajniču”. Preporod]]. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  3. „ČAJNIČE u putopisu Evlije Čelebije”. historija.info - 29.05.2018. Arhivirano iz originala na datum 2021-01-16. Pristupljeno 12. 5. 2020. 
  4. „Sinan-begova džamija”. miruhbosne.wordpress.com. Pristupljeno 7. 5. 2017. 

Vanjski linkovi uredi