Shambhala

Za ostale upotrebe, v. Shambala.

Shambala je mistično kraljevstvo skriveno iza snježnih vrhova Himalaje. Spominje se u nekoliko starih tekstova uključujući Kalachakru i stari tekst Zhang Zhung kulture koja je prethodila tibetskom Budizmu u zapadnom Tibetu.

Shambala je sanskritski izraz za mjesto sreće, mira i umjerenosti. Shambalom vlada Kulika, miroljubivi monarh koji održava integritet Kalachakra tantre. Religiozni skolastici vjeruju da je ta figura nastala iz Hinduskog mita o osvajaču Kalkiju. Kalachakra navješta da kada svijet zapadne u rat i pohlepu dvadeset peti Kalika kralj će izaći iz Shambale sa velikom vojskom da uništi korumpirane i dovede Svijet u zlatno doba. Neki skolastičari misle da će se to dogoditi 2424. godine.

Zapadna fasciniranost tom zemljom postoji od ranog 17. stoljeća, kada je Isusovački svećenik i istraživač Estevao Cacella objavio Europljanima prve informacije o toj mističnoj zemlji.

Tjekom 19. stoljeća, osnivačica Teozofskog Društva, Helena Petrovna Blavatsky je aludirala na Shambalu raspaljujući zanimanje o njoj kod zapadnih okultnih entuzijasta. Shambala je bila veoma popularna u Nacističkoj Njemačkoj kada je Adolf Hitler slao istraživače da mjere lubanje Tibetancima. U Neonacizmu, Shambala je mjesto gdje je Hitler pobjegao kada je pao Treći Rajh. Sam Hitler je pod utjecajem mita o Shambali usvojio znak svastike. Također se vjeruje da je Josef Stalin organizirao ekspedicije da nađu Shambalu.

Madam Blavatsky, koja je tvrdila da je u kontaktu sa Velikom Bijelom Ložom (Great White Lodge) Himalajskih sljedbenika, spominje Shambalu govoreći da je ona nešto poput sjedišta Velike Bijele Lože, fizičke lokacije na Zemlji u koju može ući samo dosljedan kandidat.

Te spekulacije o "skrivenoj zemlji" koja okružuje podzemno kraljevstvo Agartu dovelo je neke okultiste 20. stoljeća da vide Shambalu kao izvor negativne manipulacije od strane zle konspiracije. No unatoč tome dominira mišljenje da je Shambala ipak mjesto svijetla i nade.