Sfer Bosporski (starogrčki: Σφαῖρος Βοσποριανός),[1] ili Sfer Boristenski (starogrčki: Σφαῖρος Βορυσθενίτης,[2] oko 285. pne. – oko 210. pne.) bio je starogrčki stoički filozof.[3]

Život uredi

Sfer je filozofiju učio prvo kod Zenona iz Kitija, a potom kod Kleanta. Predavao je u Sparti, gdje je djelovao kao savjetnik kralja Kleomena III.[2] U nekom se trenutku preselio u Aleksandriju (možda kad je i sam Kleomen tamo bio prognan 222. pne.), gdje je živio na dvoru Ptolemeja IV Filopatora.[3]

Filozofija uredi

Malo je sačuvano od njegovih djela, ali Sfer je među stoicima uživao značajnu reputaciju zbog točnosti njegovih definicija,[3] kako se vidi i iz jedne Ciceronove ocjene:

Ispitaj definicije hrabrosti: uvidjet ćeš da joj nije potrebna pomoć strasti. Hrabrost je, dakle, stanje uma koji podnosi sve stvari, budući da se i sam podvrgava najvišem od svih zakona; ili se to može nazvati čvrstim održavanjem prosudbe u potpori ili odbijanju svega što ima zastrašujući izgled ili, pak, znanjem o tome je li nešto zastrašujuće ili nije te održavanjem uvijek stabilne prosudbe o svim takvim stvarima, tako da ih se može podnositi ili prezirati ... jer su gornje definicije Sferove, koji je, kako stoici drže, bio čovjek izvrsne sposobnosti u postavljanju definicija.

Diogen Laertije[5] i Atenej[6] prenose priču o tome kako se Sfer jednom izbjegao priznati da ga je prevario trik koji mu je priredio kralj Ptolemej:

Kad se jednom prilikom poveo razgovor o tome da li će se mudrac kolebati u svom mišljenju, i kad je Sfer na to odgovorio da neće, kralj je, u želji da mu dokaže suprotno, naredio da se na sto iznese nekoliko narova napravljenih od voska. Sfer se prevario, a kralj je uzviknuo da je dao svoj pristanak na pogrešnu predstavu. Ali je Sfer imao spreman vrlo zgodan odgovor, da to što je dao svoj pristana ne znači da su to zaista narovi, nego za to da postoji razlog da to mogu biti narovi; ali postoji razlika između sigurne predstave i razumne verovatnoće te predstave.

Djela uredi

Prema Diogenu Laertiju, Sfer je napisao sljedeća djela:[8] O kozmosu (Περὶ κόσμου δύο, 2 knjige); O elementima (Περὶ στοιχείων); O semenu ([Περὶ] σπέρματος); O sreći (Περὶ τύχης); O najmanjim djelićima (Περὶ ἐλαχίστων, o atomističkoj teoriji); Protiv atoma i slika (Πρὸς τὰς ἀτόμους καὶ τὰ εἴδωλα); O osjetilima (Περὶ αἰσθητηρίων); Pet razgovora o Heraklitu (Περὶ Ἡρακλείτου πέντε διατριβῶν); O sustavu etike (Περὶ τῆς ἠθικῆς διατάξεως); O dužnosti (Περὶ καθήκοντος); O nagonu (Περὶ ὁρμῆς); O strastima (Περὶ παθῶν δύο, 2 knjige); O kraljevskoj vlasti (Περὶ βασιλείας); O lakedemonskom ustavu (Περὶ Λακωνικῆς πολιτείας); O Likurgu i Sokratu (Περὶ Λυκούργου καὶ Σωκράτους τρία, 3 knjige); O zakonu (Περὶ νόμου); O proricanju (Περὶ μαντικῆς); Dijalozi o ljubavi (Διαλόγους ἐρωτικούς); O eretrijskim filozofima (Περὶ τῶν Ἐρετριακῶν φιλοσόφων); O sličnome (Περὶ ὁμοίων); O definicijama (Περὶ ὅρων); O navici (Περὶ ἕξεως); O spornim pitanjima (Περὶ τῶν ἀντιλεγομένων τρία. 3 knjige); O razumu (Περὶ λόγου); O bogatstvu (Περὶ πλούτου); O slavi (Περὶ δόξης); O smrti (Περὶ θανάτου); Dijalektičko umijeće (Τέχνης διαλεκτικῆς δύο, 2 knjige); O predikatima (Περὶ κατηγορημάτων), O dvosmislenim pojmovima (Περὶ ἀμφιβολιῶν); Pisma (Ἐπιστολάς).[3]

Reference uredi

Literatura uredi