Setovia je bila ilirska tvrđava i naselje koja se u istorijskim izvorima spominje kao mjesto sukoba između Dalmata i rimske vojske koju je predvodio prvi rimski car Oktavijan 33. god. p.n.e.[1]

Oktavijanova osvajanja 34/33. g. p.n.e.

Nalazila se na nepoznatoj lokaciji u današnjem Sinjskom polju. Neki rimski natpisi na kamenu pronađeni u blizini Vrlike i Kijeva upućuju na činjenicu da je Setovia bila u blizini.[2]

Nakon što je pobijedio Pompeja 36. god na Siciliji, Oktavijan je naredne godine počeo svoju kampanju protiv Ilira. Najprije je savladao Japode i Panone, a zatim je 34 - 33 nastavio ratovati protiv Dalmata.[3] Deset godina ranije Dalmati su nanijeli težak poraz Rimljanima predvođenih Vatiniusom, kojom prilikom su i preoteli pet znamenja Gabiniusove armije 48. god. p.n.e.

Oktavijanova armija je najprije došla do Promone gdje su Dalmati imali vojsku od 12.000 boraca, koju je predvodio Verzo. Poslije nekoliko borbi Promona je bila uzeta, a Verzo je poginuo. Dalmati su nastavili ratovanje pod vodstvom Testimosa, koristeći gerilsku taktiku, ali to nije spriječilo Oktavijana da zauzme Sinodium i Andetrium. Nakon toga krenuo je sa armijom dolinom rijeke Cikole.[4]

Testimos je sve svoje trupe koncentrisao u tvrđavu i naselje Setoviu. U bici kod Setovie, vjerovatno u klisuri Sutini, Oktavijan je bio ranjen i morao je napustiti ratište. Komandu je preuzeo Statilius Taurus, koji je organizovao zimsku blokadu i time eliminisao dio dalmatske vojske.

Početkom 33. god. Oktavijan se vratio kada su na kraju uporni i iscrpljeni branioci u Setoviji, zbog nedostatka hrane, bili prisiljeni da se predaju. Dalmati su vratili ratna znamenja, predali ratni plijen i 700 mladića kao taoce i pristali (primorani) platiti zaostali harač neplaćen od Cezarovog vremena.

Vidjevši šta se desilo Dalmatima ostala ilirska plemena do Save su se predala. Za tako krupne ratne i političke uspjehe senat je Oktavijanu 27. g. p.n.e. odobrio ilirski trijumf (thriambon Illyrikon), koji je održan istovremeno kad i trijumf posvećen pobjedi u Egiptu nad Markom Antonijem i Kleopatrom.[3] Ni ovim Oktavijanovim doista velikim uspjesima još uvijek nije bila učvršćena i potpuno osigurana rimska vlast u Iliriji.[5]

Reference

uredi
  1. John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001
  2. - Burnum i Sinodium
  3. 3,0 3,1 „Boris Olujić - POVIJEST JAPODA”. Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. „BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Salmedin-Mesihovic-ORBIS-ROMANVS-Udzbenik za historiju klasicne rimske civilizacije -Prvi ilirski rat, s.346 - Drugi ilirski rat, s. 350”. 30, Sarajevo, 2015.. Pristupljeno 9. 2. 2018.