Servije Sulpicije Ruf

Servije Sulpicije Ruf (Servius Sulpicius Rufus, cca. 106. pne. - 43. pne.), poznat po nadimku Lemonia, bio je rimski orator i pravnik.

Ruf je zajedno sa Ciceronom studirao retoriku i pratio ga na Rodos. Međutim, shvativši da se sa svojim prijateljem ne može mjeriti kao govornik, okrenuo se proučavanju prava. Ciceron, koji je i sam bio pravnik, tvrdi da ga je Ruf nadmašio na tom polju. O bliskom odnosu dvojice prijatelja svjedoči i pismo kojim Ruf izražava sućut Ciceronu zbog smrti kćeri Tulije, a koje je očuvano u Ciceronovim spisima.

Ruf se prvi put za konzula natjecao 63. pne. ali nije imao uspjeha. Za konzula je izabran 51. pne. Nakon izbijanja građanskog rata 49. pne. se nakon dugog razmišljanja priklonio Cezaru. Umro je za vrijeme mutinskog rata u diplomatskoj misiji kojom su se nastojala okončati neprijateljstva.

Rufova originalna djela nisu sačuvana, ali se često referenciraju u Digestama kao važan izvor pravne misli.

V. također

• Sulpicia (gens)

Reference

• R. Schneider, De Servio Sulpicio Rufo (Leipzig, 1834); O. Karlowa, Römische Rechtsgeschichte, vol. i. (Leipzig, 1885)

Političke funkcije
Prethodi: Quintus Caecilius Metellus Pius Scipio Nasica i Gnaeus Pompeius Magnus	Konzul Rimske Republike zajedno s Markom Klaudijem Marcelom 51. pne.	Slijedi: Lucius Aemilius Paullus i Gaius Claudius Marcellus Minor